Božidar Maslov (1939. — 27. listopada 2019.)[1], hrv. poduzetnik u iseljeništvu, jedan od najbogatijih Hrvata[2]
Životopis
Rodio se je 1939. godine. Rodnu Hrvatsku napustio je 1956. godine. S nepunih sedamnaest godina pobjegao je malim čamcem otišao iz jugoslavenskog komunističkog režima u slobodu na Zapadu. Odveslao je u Italiju, premda nije ni znao koliki ga put čeka. Došavši u Italiju zaputio se je u Njemačku u mjestašce kod Münchena. Ondje je radio sa satnim mehanizmima u ruskim satovima. Otamo se je zaputio u Južnu Ameriku. U Čileu je došao kao osamnaestogodišnjak. U dvije je godine ušao u automobilsku industriju i postao zastupnik Simce pa zatim Toyote (za Magallanes). Dosta je zaradio da je u ushićenju naumio kupiti si vlastiti zrakoplov. Mijenjao je automobile kako je htio. Nemirna poslovna duha, nastavio je tražiti nove mogućnosti. Pola je godine bio u Hondurasu. Zanimao ga je i Brazil. Novo odredište bila je Južnoafrička Republika. Ondje se bio u poslovima sa satovima i nakitom. Postigao je uspjeh i ugled, što je država prepoznala i dodijelila mu je počasno državljanstvo. Ondje je upoznao svoju suprugu, Hrvaticu s Brača Ivanku. U Johannesburgu im se je rodila kći Natali. Poslije dosta godina vratio se nakratko u Hrvatsku da bi upoznao supruzinu obitelj. Nije se zadržao u Hrvatskoj, tada pod jugokomunističkom okupacijom. Vratio se ubrzo u Južnu Afriku. I dalje je tražio nove poslovne izazove. Dojavili su mu da u Venezueli ima dobrih poslovnih prigoda. Otkrivši da je u Caracasu fantastična klima, zaputio se je u Venezuelu. Ondje se je bavio raznim poslovima, ponajviše nakitom i trgovinom žitaricama na veliko, uvozom i izvozom.[2]
Pravi etički i nepodmitljivi poslovni čovjek, bio je prvi, a vjerojatno i jedini "mali, obični" poslovni čovjek kojem je pošlo srušiti korumpirane političare s vlasti i poslati ih u zatvor. Na natječaju za državnom natječaju za nabavu kukuruza, da bi mu ponuda prošla, neki iz vlasti su mu tražili "Napiši da daješ ponudu od 150 milijuna umjesto 100, koliko nudiš. Nama ide 50 milijuna jer ti dajemo posao, a ostalo je tvoje." Odbacio je nemoralnu lupešku ponudu i prijavio ih je nadležnim tijelima i sve je objavio u svim medijima – u novinama, na radiju i televiziji. Došao je time u središte pozornosti cijele države. Moralna postojanost i odlučno suprotstavljanje korupciji dovela ga je i njegovu obitelj u opasnost. Zbog vlastite sigurnosti, nisu njeko vrijeme uopće izlazili iz doma. Stizale su mu prijetnje tijekom suđenja, htjeli su ga i smaknuti, ali nije posustao. Pobijedio je. Korumpirani političari završili su u zatvoru i sav tisak pisao je o tome.[2]
Dobru zaradu ostvarivao je velikim poslovima. Usporedni hobi bili su mu poslovi s draguljima, odnosno s nakitom. Unosni poslovi providili su mu lijepu obiteljsku kuću na prestižnoj lokaciji u Caracasu, kao u filmu, na brježuljku s pogledom na grad. Posluga im je stalno bila na raspolaganju i živjela je u posebnoj kući kraj njih. Maslovljev dom bio je mjestom koje su pohodili uglednici - uspješni ljudi, doktori, profesori, pa i sami ministri, svi su dolazili na druženja i večere. U Caracasu su mu se rodili sinovi Božidar i Ante, kojima je dao ime po sebi i po svom ocu. Djeci je priuštio najbolje škole.[2]
Zadnjih trideset godina živio je na relaciji Hrvatska – Amerika, Split – Caracas – Miami. Miami je bio novo odredište, u kojem je otvorio poslove nakon političkih promjena u Venezueli. Pogoršanjem političke situacije u Venezueli, prodao je sve i vratio se je u slobodnu demokratsku Hrvatsku. Nadao se je da će u zemlju u kojoj se službeno vratila demokracija moći nastaviti poslovati po standardima zapadnoga demokratskog svijeta. Pokušao je nešto napraviti u politici. Osnovao je Stranku hrvatskog preporoda. Kandidirao se je za hrvatskog predsjednika. Borio se je s medijskom izolacijom i sam je plaćao cijele stranice u novinama ne bi li u hrvatskoj javnosti uspio predstaviti svoje ideje. Na predsjedničkim izborima nije uspio, no na lokalnim izborima u Splitsko-dalmatinskoj županiji postigao je sa svojom strankom biti suinicijator zajedničkog nastupa desne opcije što je rodilo uspjeh. Nažalost, s korupcijom se susreo i u rodnoj Hrvatskoj, kao i u Venezueli. Nudili su mu kupnju nekih tvrdaka, no nijehtio itkome platiti da mu namjesti kupovinu neke posrnule hrvatske tvrtke. Stoga je nastavio iz Splita voditi svoje poslove trgovine na međunarodnoj razini. Poslovao je iz svoga splitskog doma, ali i iz nekoliko svojih omiljenih kafića. Bio je prepoznatljiv po skromnom držanju i finoj odjevenosti. Prolaznici su ga mogli često vidjeti gdje se kreće među običnim ljudima.[2]
Poslovni svijet i politički svijet pamtit će ga po borbi protiv korupcije i komunizma. Za Hrvatsku je zaključio da je dugogodišnja komunistička vladavina otupjela i iskvarila poslovne instinkte i politički moral u glavama ljudi, te da nema naprjedka hrvatskom društvu dok se ne riješe komunističkog mentaliteta i njegovih posljedica. Djecu si je naučio raditi i ostavio im temelje na kojima mogu nastaviti graditi očevo poslovno carstvo. [2]
Godinu dana prije smrti pošao je na operaciju srca u houstonsku bolnicu. Premda se ondje liječe i američki predsjednici, bolnica ne čini čuda. Operacija je ostavila traga. Vratio se je u rodno selo u Hrvatskoj, te posljednje dane je provodio u društvu sa sinom u Kreševu i Šestanovcu. Umro je 27. listopada 2019. Pokopan je 30. listopada 2019. u na mjesnom groblju Kreševo—Katuni.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Božidar Maslov Osmrtnice.hr. Pristupljeno 5. veljače 2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Snježana Šetka: Život za film: Umro je jedan od najbogatijih Hrvata, čovjek koji je stvorio poslovno carstvo i prošao cijeli svijet, ali na kraju se ipak vratio u svoj omiljeni kafić u Šestanovcu Slobodna Dalmacija. 4. studenoga 2019. Pristupljeno 6. veljače 2020.