Blighia
| Blighia | |
|---|---|
| B. sapida B. sapida | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Sapindaceae |
| Potporodica: | Sapindoideae |
| Tribus: | Nephelieae |
| Rod: | Blighia K.D.Koenig |
Blighia je rod stabala i grmova iz porodice sapindovki. Obuhvaća 3 prihvaćene vrste prirodno rasprostranjene u tropskoj Africi.[1] Najpoznatiji predstavnik roda je aki (Blighia sapida).
Morfologija
Blighia je rod stabala ili grmova iz porodice sapindovki. Biljke su obično prividno poligamno-dvodomne. Listovi su naizmjenični i parno perasti, bez palistića. Liske su cijela ruba, u jednom do pet pari, a završna liska je zakržljala.[2]
Cvatovi su pazušni, grozdasto-tirsasti. Cvjetovi su pravilni i funkcionalno jednospolni. Lapova je pet i valvatni su. Latica je pet; srasle su duž rubova privjesaka tako da tvore džepastu strukturu. Cvjetni disk je prstenast i osmorežnjevit. Prašnika je osam do deset. Pelud je kolporatna i prugasta.[2]
Plodnica je građena od triju, rjeđe četiriju plodnih listova, s po jednim sjemenim zametkom u svakom pretincu. Vrat tučka je izduženo čunjast. Plod je tropretinčani, rjeđe četveropretinčani tobolac koji se otvara lokulicidno. Sjemenke imaju bazalni arilod. Kromosomski broj iznosi 2n = 32.[2]
Rod je prirodno rasprostranjen u tropskoj i južnoj Africi. Prema Kewu obuhvaća tri prihvaćene vrste: B. sapida, B. unijugata i B. welwitschii.[2]
Najpoznatija vrsta je Blighia sapida, aki ili ackee, koja se široko uzgaja na Jamajci zbog jestivih ariloda, a kao ukrasno stablo i u dijelovima Afrike, Kariba i Neotropika. [2]
Vrste
- Blighia sapida K.D.Koenig
- Blighia unijugata Baker
- Blighia welwitschii (Hiern) Radlk.
Sinonimi
Heterotipski:
- Akea Stokes in Bot. Mat. Med. 2: 353 (1812)
- Akeesia Tussac in Fl. Antill. 1: 66 (1808)
- Bonannia Raf. in Specchio Sci. 15: 115 (1814)
- Phialodiscus Radlk. in Sitzungsber. Math.-Phys. Cl. Königl. Bayer. Akad. Wiss. München 9: 497 (1879)