Bitka na Putnikovom brdu bila je bitka kojom je HVO spasio Usorsku enklavu. Bitka se odvila 12. srpnja 1992. godine. Obljetnica bitke je utvrđena Odlukom o utvrđivanju značajnih datuma i kalendara općinskih manifestacija ("Sl. glasnik općine Usora" broj: 6/14). Središnje spomen obilježje poginulim braniteljima Usore. Spomen obilježja su i u Ularicama i Makljenovcu.[1][2]
U spomen se održava na stadionu 'Plaža' u Makljenovcu manifestacija održavanjem Spomen malonogometnog turnira mjesnih zajednica općine Usora. Prvi put se održao 6 godina nakon obljetnice bitke.[1]
Radilo se o napadu na jedan jedan od najutvđenijih vojnih objekata bivše JNA, Putnikovo brdo. Bitka je bila psihološka prekretnica koja je osvijestila narod od nevjerice i šoka, nakon protjerivanja i bitka koja je unijela samopouzdanje u ljude i vojnike. Iznenadila je okupatora u Doboju, jer nije očekivao tako brz i silovit kontranapad. Bitka je bila među prvim, a možda i prva ofanzivna akcija koju je izveo HVO u Bosni i Hercegovini toga razmjera.[1]
Uvod je bio pad Doboja 3. svibnja 1992. godine. Doboj su bili prisiljeni napustiti preko 27.000 Hrvata i Muslimana. Išli su u neprekidnim kolonama pod kišom metaka i granata. pobjegao je na slobodni teritorij Usore i Tešnja. Nakon što je slomio Doboj i okupirao ga, neprijatelj je svoje snage usmjerio na crte HVO Usora. Neprijatelj je krenuo na hrvatska sela Prisade i Makljenovac, pri tom čineći mnoga zvjerstva i zločine. Zaustavljen je na tom mjestu i tu je uspostavljena obrambena crta. Zbognepovoljna položaja u odnosu na neprijatelja, zapovjednik HVO Nikola Antunović 'Kava' zapovijedio je u strogoj tajnosti izviditi pravce napada, te pripremiti ljudstvo i tehniku za akciju, poslije poznatu po nazivu 'Putnikovo brdo'. HVO se izuzetno pripremio na protunapad. Vršio je izviđanja, razminiravanja, uvođenja udarnih snaga, određivanje ciljeva i analiza. Nakon toga krenuo je u protunapad protiv velikosrpskih pljaškaša, razaratelja i ubojica. [1]
Dogovorenim znakom napad je krenuo točno u 12:30h. Povijesni nadnevak bio je 12. srpnja 1992. godine. Neprijatelja je HVO napao iz više pravaca istovremeno. Sedam je udarnih skupina bilo s konkretnim zadaćama i određenim ciljevima. Unatoč vrlo lošem vremenu, snažnoj kiši, sijevanju munja i udarima gromova čija se buka miješala sa eksplozijama granata i sijevanju munja koje je osvjetljavalo teren. Zemlju su preorale stotine granata i projektila, a metci su letjeli oko oko glava. Bila je žestoka i krvava bitka za Makljenovac i Prisade. Borba je bila teška. Hrvatski bojovnici uspjeli su ovladati neprijateljskim položajem na Putnikovom brdu od 'Glavice do Cerika'. Uništili su vojnu zgradu, zarobili tri tenka te veću količinu streljiva i naoružanja. Zahvaljujući iskazanom velikom moralu i snazi, neprijatelju su nanijeli velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Uspostavljena je čvrsta obrambena crta. Do kraja rata nije promijenjena. Akcija 'Putnikovo brdo' je u potpunosti realizirana glede priprema i same akcije. Bila je jedna od najžešćih ofanzivnih akcija na prostoru Usore. 110. brigada HVO Usora u ovoj bitci postigla je značajnu pobjedu koja je ostala upisana u povijest usorskoga kraja.[1]
Izvođenju i pripremi ove akcije mnogo su pridonijeli Zapovjedništvo i izviđačko-inženjerske grupe druge bojne, udarne grupe druge bojne, interventni vod 'Usorski lavovi' prve bojne, brigadni interventni vod, TRD 110.-e brigade, i te svi ostali pripadnici brigade koji su sudjelovali u ovoj akciji.[1]
U bitci su poginuli [1]
- Zdravko (Ivan) Krajina
- Jozo (Franjo) Rajkovača
- Stipi (Ivan) Perić
- Meho (Šemse) Ahmić
- Suad (Izet) Kučuk
- Marijanu (Martin) Krajina
- Nikola (Mijo) Topalović
- Ilija (Josip) Marelja
- Reuf (Mustafa) Hodžić
Ranjeni su pripadnici 110. brigade HVO:[1]
- Ivo (Marko) Suvala
- Pero (Marko) Lujić
- Krešimir (Mato) Zubak
- Mato (Drago) Matošević
- Mato (Ilija) Čančar
- Ivo (Anto) Matić
- Ilija (Ivan) Krajina
- Dragan (Ilija) Matić
- Ševal (Omer) Hodžić
- Nedeljko (Stipo) Grgić
- Mato (Marijan) Brković
- Petar (Ivo) Petrović
- Nedeljko (Ilija) Vrkašević
- Slobodan (Franjo) Krištić
- Emir (Muhamed) Tokmić
- Žarko (Jakov) Kopčić
- Marko (Ante) Gavran
- Josip (Luka) Kopčić
- Anto (Jakov) Brković
- Ilija (Marijan) Varenica
- Pejo (Ante) Marić
- Tomo (Pavla) Gavran
- Franjo (Ante) Prakljačić
- Ivica (Nikola) Čalić
- Zoran (Pero) Topalović
- Zvonko (Jozo) Petrović
- Andrija (Ilija) Zubak
- Marijan (Ilija) Šimunović
- Ivo (Luka) Božić
- Anto (Luka) Šimunović
- Goran (Mato) Ćosić
- Zoran (Niko) Mandić
- Petar (Ilija) Dadić
- Luka (Pejo) Šimunović
- Anto (Jozo) Risonjić
- Goran (Ivan) Jelić
Uz ovu bitku u zoni odgovornosti 110. brigade HVO Usora, poslije su vođene i druge obrambene i napadajne akcije, a to su Komin, Križ, Vrela, Jeleči, Sivša tj. 'Simina bašča', Ušće, Šumareva kuća, Crni vrh itd. unatoč svim napadima neprijatelja. Veliki braniteljski napori omogućili su uspješnu obranu i sačuvanje Usore. Za očuvanje neprocjenjivo važna bila je pomoć koju su branitelji dobivali od civilne vlasti. Veliku ulogu dali su svećenici, župnici i župni Caritasi koji su marljivo radili za vrijeme rata, te time uveliko pomogli braniteljima i stanovništvu u preživljavanju u tim teškim trenutcima rata.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Dnevnik.ba Akcija kojom je HVO spasio usorsku enklavu Održan malonogometni turnir Makljenovac 2017: 21. srpnja 2017. (pristupljeno 5. prosinca 2017.)
- ↑ Usora.com Fotogalerija: Obljetnica Bitke na Putnikovom brdu; 12. srpnja 2017. (pristupljeno 5. prosinca 2017.)
Vanjske poveznice
- Usora.com Održan XIX. Spomen turnir MZ Općine Usora - 'Makljenovac 2017.'
- Radio Usora
- Usora.com PROTOKOL obilježavanja obljetnice 'Bitke na Putnikovom brdu'