Bitka kod Kadeša

Vrijeme	1296. godine prije Krista
Mjesto	pokraj Kadeša (današnja Sirija)
Ishod	Neodlučeno

Bitka kod Kadeša
	sukob: Egipatsko-hetitski rat
Vrijeme	1296. godine prije Krista
Mjesto	pokraj Kadeša (današnja Sirija)
Ishod	Neodlučeno
Sukobljene strane
Egipat	Hetitsko Carstvo
Zapovjednici
Ramzes II	Muvatalli II

Bitka kod Kadeša, koja se vodila 1296. pr. Kr., po egipatskom kalendaru - Peta Godina III Šemia Dana Devetog - smatra se jednom od najvećih bitaka staroga doba, a spada i u prve bitke koje se mogu rekonstruirati. U toj bitci su se sukobile dvije velesile tog doba – Hetitsko Carstvo i Egipat. Ova bitka se vodila zbog teritorija koji pokriva današnja Sirija, područje na kojem se sijeku trgovački putevi triju kontinenata – Azije, Europe i Afrike, i s kojeg se vršila potpuna kontrola pomorskih puteva u mediteranskom bazenu. Kontrolu nad ovim područjem je, pored dvije već spomenute velesile, u razdoblju od 2000. godine pr. Kr. do 1200. godine pr. Kr. željela i Asirija, kao i druge manje sile u neposrednoj blizini Sirije – kraljevstva Mitani, Amura, Babilon i Kanaana. Svaka od tih sila je, što u savezničkim odnosima s drugom silom ili sama, tražila mogućnost kontroliranja tog dijela teritorija.

Političke prilike pred bitku

Dolaskom na prijestolje Hetitskog carstva, car Supiliumas I. uspijeva preporoditi carstvo i pripaja teirtorij kraljevstva Mitana svojoj državi. U nekoliko manjih bitaka, Hetiti su iskoristili nezainteresiranost Egipta koji je u tom trenutku bio zauzet provođenjem religioznih reformi, i uspjeli su, južno od Kadeša, umanjiti utjecaj i teritorij Egipta. Nakon smrti faraona Tutankamona, njegova udovica, najverojatnije, Akhesenamon, pokušavajući stupiti u savez s Hetitima, traži, preko jednog od svojih sinova, od Supiliumasa I. da joj jedan od njegovih sinova bude muž. Ne vjerujući u priču Akhesenamonovog sina, Supiliumas I., prvo šalje glasnika da se uvjeri u točnost priče, pa potom i svog sina prihvaćajući ponudu Tutankamonove udovice. Hetitski kraljević, na putu za Egipat, najverojatnije po nalogu dvojice ljudi koji su praktički vladali Egiptom, vezira Aja i zapovjednika vojske Horemheba, pretendenata na egipatsko prijestolje, je ubijen, pa tako nije došlo do saveza Hetita i Egipta. Nekoliko desetljeća kasnije Seti I., drugi vladar XIX egipatske dinastije, postavio je za jedan od najvažnijih ciljeva svoje vladavine, vraćanje azijskih posjeda, koji su nekada pripadali Egiptu, a samim tim i jačanje egipatskog utjecaja u regiji. U svom prvom vojnom pohodu, Set I je došao do sjevernih granica Palestine i osvojio je zemlju Amuru i grad Kadeš, a uspio je i odbiti napade Hetita koji su prodrli u Siriju. Nedugo zatim, Hetiti ponovo prodiru i Siriju i vraćaju grad Kadeš pod svoju upravu.

Ramzes II. je došao na egipatsko prijestolje 1290. godine pr. Kr., a njegova vladavina, koja je trajala 66 godina, predstavlja, kako politički tako i kulturni vrhunac XIX dinastije. On je, početkom 1294. godine pr. Kr. otpočeo sa širenjem i jačanjem utjecaja i teritorija. Napao je kraljevstvo Amuru, a samim tim i prekršio dogovor i sporazum koji je njegov otac potpisao s Hetitima. U to vrijeme na čelu Hetitske kraljevine je bio vladar Muvatali II., koji je, zbog pobuna u zapadnim područjima svog kraljevstva, obraćao manje pažnje na napredovanje Egipćana na jugu Hetitske države. Kada je ugušio pobune na zapadu, Muvatali II. je sproveo veliku vojnu mobilizaciju u svih 16 provincija svoga carstva jer je uvidio da se Ramzes II. sprema za veliki rat. Četiri divizije koje su nosile imena egipatskih božanstava – Divizija Set, Ptah, Pre i divizija Amon na čijem je čelu bio Ramzes II., 1294. godine pr. Kr. krenule prema gradu Kadešu.

Uvod u bitku

Ramzes II. i Muvatali II. su, za ono vrijeme imali pod svojim zapovjedništvom velike vojne snage. Pretpostavlja se da je Ramzes II, na pohod u Aziju poveo preko 2.000 bojnih kola i oko 16.000 pješaka, a da je Muvatali okupio preko 20.000 pješaka i oko 3.000 bojnih kola, kako bi dočekao i zaustavio Egipćane. Okosnica hetitske vojne sile je bila u formacijama bojnih kola, čiji je zadatak bio da u prvom, frontalnom naletu razbije redove neprijatelja, a da potom, u drugom naletu pješaštvo očisti teren od ostataka neprijateljskih vojnika. Egipatska vojska je bila načinjena od dobro uvježbanih, ali i veoma motiviranih vojnika, jer je svaki vojnik bio dobro plaćen i imao je posebne povlastice u egipatskom društvu, a časnici su, pored zlata koje su dobivali, imali pravo i na komad zemlje, a bilo im je dopušteno i da vojne zarobljenike zadrže kao svoje robove.

Sam tijek bitke kod Kadeša se može rekonstruirati iz nekoliko izvora. Prvi su prikazi bitke na reljefima u egipatskim hramovima, drugo su hetitski spisi, a treći izvor je književno djelo nazvano „Pjesma“, anonimnog egipatskog pjesnika.

Tijek bitke

Ramzes II je, sa svojom divizijom Amon, prešavši Galileju i Kanan, na obroncima brda nadomak Kadeša podigao logor, dok su ostale tri divizije prelazile rijeku Oront. Egipatski izviđači su od dva beduina saznali da se vojne snage Hetita nalaze u podučju Alepa, pa je Ramzes II zaključio da je u prednosti nad Hetitima jer su se njegove trupe već nalazile u neposrednoj blizini grada Kadeša. Nakon što su egipatske patrole, u okolici logora divizije Amon, uhvatile dva hetitska špijuna, Ramzes II je došao do saznanja da je vojska Hetita u neposrednoj blizini i da je samim tim u velikoj taktičkoj prednosti, jer su se njegove tri divizije tek trebale priključiti diviziji Amon. Muvatali II je naredio svojoj konjici da presretne i napadne diviziju Ra, koja se približavala Ramzesu II. Hetiti su iznenada napali i napravili pravu pomutnju u egipatskim redovima, tako da je divizija Ra panično počela bježati prema kampu Ramzesa II. U potjeri za vojnicima Ra divizije, hetitske snage su probile obranu kampa i našli se u samom središtu divizije Amon i divizije Ra. Glavninu snaga Hetita su činila bojna kola, koja su na malom prostoru izgubila svoju moć brzog manevriranja, a egipatske snage su se brzo konsolidirale i počele su žestoko uzvraćati. Muvatali II je naredio svojim jedinicama da izvedu drugi udar, ali u međuvremenu su stigle dvije egipatske divizije iz Kanana i odbile su napad Hetita, koji su se počeli povlačiti iza rijeke Oronto. Cijeli sukob s egipćanima, Muvatali II je vodio samo s konjanicima i bojnim kolima i nije jasno zašto nije u bitku uključio i pješačke snage.

Nakon sukoba, svi egipatski izvori govore o velikoj pobjedi Ramzesa II, ali neke od činjenica ne govore da je to baš tako i bilo. Prije svega, odmah nakon bitke, Ramzes II nije nastavio ratni pohod već se brzo vratio u Egipat, a Muvatali II je krenuo prema jugu, a ne prema sjeveru. Mnogo egipatskih saveznika i vazala je nakon bitke kod Kadeša prešlo na stranu Hetita, a pobune koje su poslije bitke bile u mnogim dijelovima Egipta, govore o tome da su mnogi osvojeni narodi uvidjeli da faraonova vojska nije nepobjediva. Bitka kod Kadeša nije ništa promijenila ni riješila u odnosima između Egipta i Hetita, pa se može reći da je stanje i dalje bilo status quo.

Mirovni sporazum

Ramzes II. i nasljednik Muvatalija Hattusili III., su 1270. godine pr. Kr. sklopili mirovni sporazum, za koji je se smatra da je prvi mirovni sporazum u povijesti ljudskog društva. Sporazum koji su potpisali, Ramzes II., s jedne i Hatusili III. s druge strane se može svesti na četiri najvažnije točke:

Nastavak mirovne i nenapadačke politke mirovnog ugovora između Muvatalija i Ramzesa II
Obostrana oružana pomoć u slučaju napada vanjskih neprijatelja
Egipat će se brinuti za mirni prelazak oko nasljedstva hetitskog vladarskog prijestolja
Obostrano izručenje političkih i drugih bjegunaca

Po potpisivanju ovog ugovora, koji je bio uklesan na reljefe u Abu Simbelu, nastupilo je razdoblje dugogogodišnjeg mira u kome su ojačali putevi međunarodne trgovine.

Rezime

S kraja XIV stoljeća pr. Kr. i početka XIII stoljeća pr. Kr. i Egipat i Hetiti su polako počeli nazadovati i gubili su snagu i moć kao velesile. Hetiti su prošli kroz razdoblje gladi i tako bili oslabljeni pred napadom «naroda s mora», a Egipat se, s druge strane, pod Ramzesom III uspio oduprijeti i obraniti od napada «naroda s mora». Razdoblje vladavine XX i XXI dinastije u Egiptu je razdoblje nazadovanja i gubljenja značaja u vanjskoj politici, a u tom razdoblju se Egipat i raspao na dva neovisna dijela, dok je Hetitska država prestala postojati.

Može se reći da je bitka kod Kadeša bila, u neku ruku početak kraja za obje civilizacije. Ta dva carstva nisu više nikad zasjala starom slavom na svjetskoj pozornici. Vanjski utjecaji su djelovali različito na unutarnju politiku i na razvoj događaja u obje države. Kod Hetita, vanjski utjecaj je samo produbio unutarnju krizu i dekadenciju društva, a nerealna vanjska politika Egipta je direktno utjecala na propast Egipatske civilizacije jer je aristokracija počela sumnjati u svoje političke moćnike i samim time širom otvorila vrata raznim osvajačima Egipta.