Bitka kod Agincourta
| Bitka kod Agincourta | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Stogodišnjeg rata | |||||||
| Pogreška pri izradbi sličice: Bitka kod Agincourta, minijatura iz XV. stoljeća, Enguerrand de Monstrelet | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
| Vođe | |||||||
| Pogreška pri izradbi sličice: kralj Henrik V. Datoteka:Arms of Edward of Norwich, 2nd Duke of York.svg Edward od Norwicha, 2. vojvoda od Yorka† |
Pogreška pri izradbi sličice: Charles d'Albret† Datoteka:Boucicaut.svg Jean Le MaingreDatoteka:White flag icon.svg | ||||||
| Vojne snage | |||||||
Suvremene procjene od 6,000[1]
do 9,000;[2] . |
Suvremene procjene od 12,000[2]
do 36,000;[3] . | ||||||
| Posljedice | |||||||
| 112–600 ubijenih, nepoznat broj ranjenih[4] | 1,500–11,000 ubijenih[4]
| ||||||
Bitka kod Agincourta bila je ključna engleska pobjeda u Stogodišnjem ratu. Dogodila se 25. listopada 1415., na sv. Krispina, u grofoviji Saint-Pol u Artoisu, nekih 40 kilometara južno od Calaisa, danas Azincourt u sjevernoj Francuskoj.[6]
Neočeikvana pobjeda Engleske kod Agincourta, naspram brojčano nadmoćnije francuske vojske, uzdigla je moral i prestiž kod Engleza, osakatila Francusku, i započela novo razdoblje rata, u kojemu je engleska strana uživala velike vojne uspjehe.
Nakon nekoliko desetljeća relativnoga mira, Englezi su obnovili svoj ratni pohod 1415., uslijed neuspjeha u pregovorima s Francuskom. U pohodu koji je uslijedio, mnogi su vojnici umrli zbog bolesti i Englezi su brojčani oslabili; pokušali su se povući Calais, ali je njihov put blokirala znatno brojnija francuska vojska. Unatoč nepovoljnijem položaju, bitka koja je uslijedila, završila je u nadmoćnoj taktičkoj pobjedi Engleza.
Kralj Henrik V. poveo je svoje jedinice u bitku, i izravno sudjelovao u borbama. Francuski kralj Karlo VI. nije osobno zapovijedao svojom vojskom, jer je patio od teške psihoze, s umjerenom mentalnom onesposobljenošću. Umjesto njega, zapovijedao je Charles d'Albret, te različiti istaknuti francuski plemići iz Armagnacove stranke.
Bitka je poznata po masovnoj uporabi engleskog dugog luka, te su engleski i velški strijelci činilo gotovo 80 posto Henrikove vojske. Razaranje francuske konjice od strane strijalaca označilo je pad konjice i sve veću dominaciju dalekosežnog oružja na bojnom polju.
Agincourt je jedna od najpoznatijih engleskih pobjeda, i najznačajniji engleski trijumf u Stogodišnjem ratu, uz bitke kod Crécyja (1346.) i Poitiersa (1356.). Bitka je središnji dio drame Henrik V. Williama Shakespearea.
Vidi još
Bibliografija
ref• Nepoznat parametar:
trans-titlereforigyear• Nepoznat parametar:
reforigyear• Nepoznat parametar:
translator-link• Nepoznat parametar:
refIzvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
- ↑ Barker 2005, str. 227.
- ↑ 2,0 2,1 Curry 2006, str. 192.
- ↑ 3,0 3,1 Barker 2005, str. 320.
- ↑ 4,0 4,1 Curry 2000, str. 12.
- ↑ Barker 2005, str. 337, 367, 368.
- ↑ Monstrelet 1853, str. 340.