Bitka kod Agincourta

Bitka kod Agincourta
Dio Stogodišnjeg rata
Datoteka:Schlacht von Azincourt.jpg Bitka kod Agincourta, minijatura iz XV. stoljeća, Enguerrand de Monstrelet
Vrijeme 25. listopada 1415. (sv. Krispin) Lokacija Azincourt, Pas-de-Calais, Francuska Ishod engleska pobjeda
Sukobljeni
Datoteka:Royal Arms of England (1399-1603).svg Kraljevina Engleska	Datoteka:France moderne.svg Kraljevina Francuska
Vođe
Datoteka:Royal Arms of England (1399-1603).svg kralj Henrik V. Datoteka:Arms of Edward of Norwich, 2nd Duke of York.svg Edward od Norwicha, 2. vojvoda od Yorka† Datoteka:Arms of Humphrey of Lancaster, 1st Duke of Gloucester.svg Humphrey, vojvoda od Gloucestera Datoteka:Camoys arms.svg Thomas de Camoys Datoteka:Sir Thomas Erpingham, KG.png Thomas Erpingham	Datoteka:Coat of arms of Charles dAlbret.svg Charles d'Albret† Datoteka:Boucicaut.svg Jean Le MaingreDatoteka:White flag icon.svg Datoteka:Arms of Jean dAlencon.svg Jean I, vojvoda od Alençona† Datoteka:Arms of Gaston dOrleans.svg Charles, vojvoda od OrléansaDatoteka:White flag icon.svg
Vojne snage
Suvremene procjene od 6,000 do 9,000;. • Oko 5/6 strijelaca • 1/6 vitezova pješaka i oružnika u teškom oklopu.	Suvremene procjene od 12,000 do 36,000;. • Oko 10,000 vitezova i oružnika (od toga oko 1,200 konjice) • nekoliko tisuća drugoga pješaštva, samostreličara i strijelaca.
Posljedice
112–600 ubijenih, nepoznat broj ranjenih	1,500–11,000 ubijenih 700–2,200 zarobljenih

Bitka kod Agincourta bila je ključna engleska pobjeda u Stogodišnjem ratu. Dogodila se 25. listopada 1415., na sv. Krispina, u grofoviji Saint-Pol u Artoisu, nekih 40 kilometara južno od Calaisa, danas Azincourt u sjevernoj Francuskoj. Neočeikvana pobjeda Engleske kod Agincourta, naspram brojčano nadmoćnije francuske vojske, uzdigla je moral i prestiž kod Engleza, osakatila Francusku, i započela novo razdoblje rata, u kojemu je engleska strana uživala velike vojne uspjehe.

Nakon nekoliko desetljeća relativnoga mira, Englezi su obnovili svoj ratni pohod 1415., uslijed neuspjeha u pregovorima s Francuskom. U pohodu koji je uslijedio, mnogi su vojnici umrli zbog bolesti i Englezi su brojčani oslabili; pokušali su se povući Calais, ali je njihov put blokirala znatno brojnija francuska vojska. Unatoč nepovoljnijem položaju, bitka koja je uslijedila, završila je u nadmoćnoj taktičkoj pobjedi Engleza.

Kralj Henrik V. poveo je svoje jedinice u bitku, i izravno sudjelovao u borbama. Francuski kralj Karlo VI. nije osobno zapovijedao svojom vojskom, jer je patio od teške psihoze, s umjerenom mentalnom onesposobljenošću. Umjesto njega, zapovijedao je Charles d'Albret, te različiti istaknuti francuski plemići iz Armagnacove stranke.

Bitka je poznata po masovnoj uporabi engleskog dugog luka, te su engleski i velški strijelci činilo gotovo 80 posto Henrikove vojske. Razaranje francuske konjice od strane strijalaca označilo je pad konjice i sve veću dominaciju dalekosežnog oružja na bojnom polju.

Agincourt je jedna od najpoznatijih engleskih pobjeda, i najznačajniji engleski trijumf u Stogodišnjem ratu, uz bitke kod Crécyja (1346.) i Poitiersa (1356.). Bitka je središnji dio drame Henrik V. Williama Shakespearea.

Vidi još

• Stogodišnji rat

Izvori

1. PREUSMJERI Predložak:Izvori