Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bill Withers

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bill Withers
Ime u rodnom listuWilliam Harrison Withers, Jr.
Rođen/a4. srpnja 1938.
Umro/umrla30. ožujka 2020.
Žanr/ovisoul, rhythm and blues
Zanimanjetekstopisac
Instrumentvokal, gitara, klavijature
Djelatno razdoblje1970. - 1985.
Producentska kućaSussex Records (1970. - 1974.)
Columbia Records (1975. - 1985.)

William Harrison „Bill“ Withers mlađi[1] (4. srpnja 1938. — 30. ožujka 2020.) bio je američki pjevač i tekstopisac aktivan na glazbenoj sceni od 1970. do 1985. godine.[2] U svojoj relativno kratkoj karijeri osvojio je tri „Grammyja“ za pjesme Ain't No Sunshine, Just the Two of Us i Lean on Me.[3] Snimio je ukupno osam studijskih albuma od kojih su dva, Still Bill i Menagerie, ostvarila zlatnu nakladu. Kompilacijski album, Greatest Hits, ostvario je isti uspjeh.[4] Nagrađen je počasnim doktoratima dvaju fakulteta i primljen u Dvoranu slavnih virdžinijskih glazbenika.[5]

Životopis

Bill je rođen u Slab Forku, rudarskom naselju koje broji dvjestotinjak žitelja, kao najmlađe od šestero djece oca Williama Harrisona starijeg i majke Mattie Rose. Roditelji su mu se razveli kad je imao tri godine, nakon čega s majkom odlazi u petnaest kilometara udaljeni Beckley. U djetinjstvu imao je probleme s mucanjem[6] i astmom.[7] Kad je Bill imao trinaest godina, umro mu je otac. Četiri godine kasnije prijavljuje se u američku ratnu mornaricu i većinu vremena provodi u službi na Guamu, dalekom tihooceanskom otoku gdje u slobodno vrijeme pjeva po barovima. Kasnih šezdesetih, nakon devet godina u vojsci, Bill seli u Los Angeles gdje postavlja zahode na novoizgrađenim zrakoplovima te istovremeno potpisuje ugovor s neovisnom diskografskom kućom Sussex Records.[8]

Glazbena karijera

1970. godine Bill izdaje svoj prvijenac, nazvan Just As I Am, koji sadrži uspješnice poput „Ain't No Sunshine“, za koju osvaja prvi „Grammy“, i „Grandma's Hands“.[9] Album, trajanja tek nešto više od pola sata, ubrzo je stekao kultni status kod kritike i slušateljstva.[10][11] Withers osniva prateći glazbeni sastav i kreće na američku turneju, a nedugo zatim izdaje i drugi album, Still Bill, uradak koji je polučio izrazito uspješne „Lean on Me“ i „Use Me“ te zasjeo na prvo mjesto Billboardovih pop i R&B ljestvica. Uskoro su uslijedili nastup uživo u newyorškom Carnegie Hallu[12] i izdanje trećeg albuma,[13] nakon čega dolazi do prekida suradnje između Billa i kuće Sussex Records.

1975. godine potpisuje za diskografsku kuću Columbia Records, kojoj ostaje vjeran narednih deset godina, odnosno do kraja aktivnog bavljenja glazbom. U tom vremenu Bill izdaje pet novih albuma; komercijalno najuspješniji bio je Menagerie iz 1977., a sadržavao je i mnogo puta obrađivani klasik „Lovely Day“. Svoj drugi „Grammy“ osvaja 1981. za pjesmu „Just the Two of Us“ u duetu s Groverom Washingtonom.[14] Četiri godine kasnije Withers javno obznanjuje povlačenje iz svijeta glazbe, iako 1987. osvaja još jednog „Grammyja“ u konkurenciji tekstopisca - Club Nouveau obradio je njegovu uspješnicu „Lean on Me“.[15]

Privatni život

Nakon propalog jednogodišnjeg braka s glumicom Denise Nicholas,[16] Bill se 1976. oženio Marcijom Johnson i dobio dvoje djece, Todda i Kori.[17]

Izvori

Vanjske poveznice