Bill Withers | |
---|---|
Ime u rodnom listu | William Harrison Withers, Jr. |
Rođen/a | 4. srpnja 1938. |
Umro/umrla | 30. ožujka 2020. |
Žanr/ovi | soul, rhythm and blues |
Zanimanje | tekstopisac |
Instrument | vokal, gitara, klavijature |
Djelatno razdoblje | 1970. - 1985. |
Producentska kuća | Sussex Records (1970. - 1974.) Columbia Records (1975. - 1985.) |
William Harrison „Bill“ Withers mlađi[1] (4. srpnja 1938. — 30. ožujka 2020.) bio je američki pjevač i tekstopisac aktivan na glazbenoj sceni od 1970. do 1985. godine.[2] U svojoj relativno kratkoj karijeri osvojio je tri „Grammyja“ za pjesme Ain't No Sunshine, Just the Two of Us i Lean on Me.[3] Snimio je ukupno osam studijskih albuma od kojih su dva, Still Bill i Menagerie, ostvarila zlatnu nakladu. Kompilacijski album, Greatest Hits, ostvario je isti uspjeh.[4] Nagrađen je počasnim doktoratima dvaju fakulteta i primljen u Dvoranu slavnih virdžinijskih glazbenika.[5]
Životopis
Bill je rođen u Slab Forku, rudarskom naselju koje broji dvjestotinjak žitelja, kao najmlađe od šestero djece oca Williama Harrisona starijeg i majke Mattie Rose. Roditelji su mu se razveli kad je imao tri godine, nakon čega s majkom odlazi u petnaest kilometara udaljeni Beckley. U djetinjstvu imao je probleme s mucanjem[6] i astmom.[7] Kad je Bill imao trinaest godina, umro mu je otac. Četiri godine kasnije prijavljuje se u američku ratnu mornaricu i većinu vremena provodi u službi na Guamu, dalekom tihooceanskom otoku gdje u slobodno vrijeme pjeva po barovima. Kasnih šezdesetih, nakon devet godina u vojsci, Bill seli u Los Angeles gdje postavlja zahode na novoizgrađenim zrakoplovima te istovremeno potpisuje ugovor s neovisnom diskografskom kućom Sussex Records.[8]
Glazbena karijera
1970. godine Bill izdaje svoj prvijenac, nazvan Just As I Am, koji sadrži uspješnice poput „Ain't No Sunshine“, za koju osvaja prvi „Grammy“, i „Grandma's Hands“.[9] Album, trajanja tek nešto više od pola sata, ubrzo je stekao kultni status kod kritike i slušateljstva.[10][11] Withers osniva prateći glazbeni sastav i kreće na američku turneju, a nedugo zatim izdaje i drugi album, Still Bill, uradak koji je polučio izrazito uspješne „Lean on Me“ i „Use Me“ te zasjeo na prvo mjesto Billboardovih pop i R&B ljestvica. Uskoro su uslijedili nastup uživo u newyorškom Carnegie Hallu[12] i izdanje trećeg albuma,[13] nakon čega dolazi do prekida suradnje između Billa i kuće Sussex Records.
1975. godine potpisuje za diskografsku kuću Columbia Records, kojoj ostaje vjeran narednih deset godina, odnosno do kraja aktivnog bavljenja glazbom. U tom vremenu Bill izdaje pet novih albuma; komercijalno najuspješniji bio je Menagerie iz 1977., a sadržavao je i mnogo puta obrađivani klasik „Lovely Day“. Svoj drugi „Grammy“ osvaja 1981. za pjesmu „Just the Two of Us“ u duetu s Groverom Washingtonom.[14] Četiri godine kasnije Withers javno obznanjuje povlačenje iz svijeta glazbe, iako 1987. osvaja još jednog „Grammyja“ u konkurenciji tekstopisca - Club Nouveau obradio je njegovu uspješnicu „Lean on Me“.[15]
Privatni život
Nakon propalog jednogodišnjeg braka s glumicom Denise Nicholas,[16] Bill se 1976. oženio Marcijom Johnson i dobio dvoje djece, Todda i Kori.[17]
Izvori
- ↑ Kratka biografija
- ↑ Kratka biografija
- ↑ Nagrade Billa Withersa
- ↑ Withersove zlatne naklade - RIAA.com
- ↑ Withersove nagrade
- ↑ Podatci o Billovim poteškoćama u govoru
- ↑ Rani život
- ↑ Rani Billov život
- ↑ Billova diskografija
- ↑ Recenzije Roberta Christgaua
- ↑ Kritika Uptown Magazinea
- ↑ Live at Carnegie Hall - Billov „live“ album
- ↑ +'Justments - Billov treći album
- ↑ Billove nagrade
- ↑ Povlačenje iz svijeta glazbe 1985.
- ↑ Kratak životopis Denise Nicholas
- ↑ Intervju s Billom - The Telegraph