Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Biljarda

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Biljarda
Biljarda i Cetinjski manastir početkom 20. stoljeća
Unutrašnjost Biljarde

Biljarda, nekadašnja rezidencija Petra II. Petrovića Njegoša, a danas stalni muzejski postav Narodnoga muzeja Crne Gore. Nalazi se u povijesnom dijelu Cetinja u neposrednoj blizini Cetinjskoga manastira. Izgrađena je 29. ožujka 1838. godine po nacrtu ruskoga poklisara Jakova Ozereckovskog[1] i uz znatnu rusku novčanu pomoć. U početku zvala se Novom kućom, ali je ubrzo dobila novo ime – Biljarda, po bilijaru, Njegoševoj omiljenoj igri.

Osnovni arhitektonski koncept Biljarde odgovara izgledu srednjovjekovnoga utvrđenoga feudalnoga dvorca. Izdužena kamena građevina na kat, pačetvorinskoga oblika, izuzetno skromne obradbe, pokrivena olovom, ograđena je visokim kamenim zidom s okruglim kulama na kutovima i ulaznim dverima na svakoj strani. U vrijeme kad je podignuta, zgrada je izgledala zadivljujuće, dužine preko 70 m i širine 7,5 m, s 11 prostorija u prizemlju i 14 prostorija na katu. Dio je prostorija Njegoš koristio za svoje osobne potrebe, dok je veći dio bio namijenjen Senatu, perjanicima i drugim tijelima državne vlasti, kao i za boravljenje uglednijih gostiju.

Biljarda je i Njegoševim nasljednicima, sve do godine 1867., služila kao rezidencija, prvo knezu (cgr. knjaz) Danilu I. Petroviću Njegošu, a potle nakratko i knezu Nikoli I. Petroviću Njegošu. Ova je znamenita zgrada prvenstveno vezana za Njegoša, osim za rezidencijalne potrebe služila je vremenom i za smještaj raznih državnih institucija. U njoj je nakon preseljenja iz manastira jedno vrijeme radila Njegoševa tiskara (Njegoševa štamparija[2]), osnovana godine 1834., zatim bogoslovija, gimnazija i nakratko djevojački institut (škola). Početkom 20. stoljeća korištena je za smještaj ministarstava[kojih?], a između dva svjetska rata za potrebe vojnih ustanova. U dvorištu Biljarde 1916./17. godine smješten je reljefni zemljovid Crne Gore s paviljonom koji je presjekao ogradni zid. Danas se u Biljardi nalazi Njegošev muzej.

Povijesni pregled

Biljarda je izvorno imala čvrsti olovni krov. 20 godina nakon izgradnje, kad je Cetinje napao Omer Paša i njegove snage, krov je skinut i istaljen za metke, kao i olovna slova, u to doba nedavno obnovljene, tiskare. Zgrada je podignuta godine 1838.,[1] te obnovljena 1851. godine. Biljarda postaje i sjedište mitropolije. Poznati je bilijarski stol došao kao poklon ruskoga cara[kojeg?] 1840. godine.

Značenje

Biljarda postaje mjestom donošenja najbitnijih odluka kulturnog, političkog i državnog života Crne Gore i kao takva ulazi u svijest crnogorskoga naroda.[3] Biljarda je kao arhitektonsko zdanje postala osnovom urbanističke cjeline Cetinja.[3]

Unutarnje poveznice

Literatura

  • Dušan D. Vuksan, »Biljarda vladike Rada«, Zapisi : glasnik Cetinjskog istorijskog društva, knj. 25., 1-2, Cetinje, 1941., str. 15., (COBISS.SR)
  • Risto J. Dragićević (6. rujna 1901. - 15. prosinca 1980.), »Njegoševa biljarda«, Istoriski zapisi : organ Istoriskog društva Narodne Republike Crne Gore, God. I., br. 3. — 4., Cetinje, 1948., str. 113. — 138.
  • Jevto Milović, »Njegoševa „Biljarda”«, Istoriski zapisi : organ Istoriskog društva Narodne Republike Crne Gore, ISSN 0021-2652, God. IV., knj. VII., br. 1–3, Cetinje, 1951., str. 1. – 15., (COBISS.SR)

Izvori

  1. 1,0 1,1 Mladen Lompar, »Cetinje«, u publikaciji, Žarko Domljan, gl. ur., Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. : (A – J), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1984., ISBN 86-7053-001-5 (samo 2. sv.), str. 229. i 230., citirano sa str. 230., (NSK), (COBISS.BH)
  2. Dražen Budiša, Počeci tiskarstva u evropskih naroda, Zajedničko izdanje Kršćanske sadašnjosti i Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1984., str. 191., (NSK)
  3. 3,0 3,1 Branko Pavićević, »Biljarda«. U enciklopediji: Miroslav Krleža, gl. ur., Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., 1. sv. : A – Biz, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1980., str. 704.

Vanjske poveznice