Bijela jama (petljasta kvantna gravitacija)
Bijela jama ili bijela rupa je pojam iz petljaste kvantne gravitacije.
Carlo Rovelli i Hal Haggard sa Sveučilišta Aix-Marseille u Francuskoj iznijeli su teoriju prema kojoj bi se crne jame na kraju svojih života preobličiti u vlastitu suprotnost, u bijele jame. Te bijele jame bi svu materiju što su je ikada proždrle izbacile u svemir.
Kvantna gravitacija na kojoj se zasniva ova teorija još nije potvrđena. Ovom teorijom glatko se rješava pitanje uništavaju li crne rupe informacije gutanjem tvari.
Preobličavanje crnih jama u bijele prema ovoj hipotezi zbiva se odmah nakon nastanka crnih jama. Budući da gravitacija sukladno teoriji relativnosti razvlači vrijeme, vanjski promatrači su u prividu da su one, ovisno o veličini, nastavile postojati još milijardama ili bilijunima godina.
Uzimajući u obzir mogućnost da je prostorno-vremenski kontinuum zrnate strukture tad bi se gravitacijsko urušavanje tvari moglo obrnuti pa bi se crne jame mogle bi se pretvoriti u kozmičke bombe.
Klasična opća teorija relativnosti predviđa da će se zvijezda, s obzirom na to da tvar iskrivljuje prostor, nastaviti sažimati u njemu u u tzv. singularnost, u područje u kojem će tvar biti neograničene gustoće, a prostor neograničeno razvučen. Tada poznati znakovi fizike prestaju funkcionirati. Ipak su već mnogi fizičari smatrali da bi u procesu urušavanja u nekoj fazi mogli početi djelovati efekti kvantne gravitacije koji bi zaustavili urušavanje te spriječili pojavu neograničenosti koja se ne uklapa najbolje u fizikalne koncepte stvarnosti.