Bezvučni zubni tjesnačnik
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
| IPA-broj | 130 |
| IPA-tekst | θ |
| IPA-slika | 
|
| HTML-entitet | θ
|
| X-SAMPA | T
|
| Kirshenbaum | T
|
Bezvučni zubni tjesnačnik (bezvučni dentalni frikativ) je suglasnik koji se koristi u nekim jezicima. Znak za bezvučni zubni tjesnačnik u međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) jest [θ]. Mnogo vrlo poznatih i raširenih jezika nema ovaj glas, poput njemačkog, portugalskog i japanskog jezika.
Na primjer, u hrvatskom je jeziku glas s bezvučni zubni tjesnačnik.[1]
Značajke
Njegove značajke uključuju:
- Po načinu tvorbe je tjesnačnik (frikativ).
- Po mjestu tvorbe je zubni suglasnik (dentalni suglasnik).
- Po zvučnosti je bezvučan.
Izvori
- ↑ Hrvatska enciklopedija S, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 9. siječnja 2019.)