| Beti Jurković | |
|---|---|
| Datoteka:Betty-Polydor.jpg | |
| Ime u rodnom listu | Elizabeta Jurković |
| Poznat/a i kao | Betty Jurković |
| Rođen/a | 6. listopada 1936. |
| Žanr/ovi | zabavna glazba, šansona, jazz |
| Zanimanje | pjevač, skladatelj, kantautor |
| Instrument | klavir, harmonika |
| Djelatno razdoblje | 1954.-1983. |
| Producentska kuća | Jugoton, Croatia Records, Polydor, Cetra, Založba kaset in plošč RTV Slovenija |
Beti Jurković poznata i kao Betty Jurković, punim imenom Elizabeta Jurković, rođena u Opatiji, 6. listopada 1936. godine, hrvatska je pjevačica.
Životopis
Kći je nizozemske profesorice jezika Dinne Van Loenen Boersma i opatijskoga mikrobiologa Ivana Jurkovića, nećakinja Ivana Matetića Ronjgova. Diplomirala je germanistiku i anglistiku.
Započela je pjevati tijekom studija u Ljubljani (Rdeča žoga, već 1954.), gdje je upoznala dirigenta i skladatelja Bojana Adamiča te postala solistica u Big Bandu Slovenske radio-televizije. Dobitnica je brojnih nagrada na festivalima Slovenske popevke, a na drugom festivalu je osvojila sve tri nagrade publike, što nijednom pjevaču dotad, niti kasnije, nije uspjelo. Na prvim opatijskim festivalima pjeva slovenske pjesme, ali i Kuntarićeve U sjeni palme (1958.) i Autobus Calypso s Ivom Robićem i Markom Novoselom (1959.).
Od 1960. godine živi u Zagrebu gdje se seli zbog udaje za skladatelja Borisa Ulricha te nastupa na zagrebačkim festivalima. Već 1960. postiže uspjeh s Kuntarićevom Ninom, 1962. pjeva Oglas Alfia Kabilja i Arsena Dedića, a od 1965. nastupa i kao kantautorica - npr. Ljuljačka. Beti Jurković je snimala i za Polydor i Cetru, pjevala s Louisom Armstrongom te obećavala veliku međunarodnu karijeru, ali se prerano povukla iz javnosti jer se htjela posvetiti kćeri i obitelji.
Na Jugotonovim su joj pločama veliki uspjesi bili hitovi Kazačok i Jedna gitara bezbroj divnih snova (1969.) s kojima je postigla dotad, a i poslije, nezamislivu nakladu - više od stotinu tisuća prodanih ploča. Sedamdesetih godina češće nastupa na MIK-u, uglavnom s vlastitim skladbama na stihove čakavskih tekstopisaca i pjesnika. Najveći uspjeh na MIK-u postiže s vlastitom skladbom Barke faren, 1974. godine, na tekst Drage Gervaisa. 1990-tih godina za obnovljeni MIK sklada dvije zapažene pjesme, Srebrni dah i Nisan šla za ten. Dobitnica je nagrade za životno djelo Grada Opatije 2017. godine.