| Betelov papar | |
|---|---|
 Lišće betela | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| (nesvrstani) | Angiospermae |
| (nesvrstani) | Magnoliidae |
| Red: | Piperales |
| Porodica: | Piperaceae |
| Rod: | Piper |
| Vrsta: | P. betle |
| Dvojno ime | |
| Piper betle L. | |
Betelov papar jedna od biljnih vrsta iz roda papra, porodica paparovki. Domovina su mu jugoistočna Azija i Indijski potkontinent, ali je uvezen i na nekle otoke Oceanije i Antilske Amerike, Andamane i Božićni Otok
Upotreba
Koristi se kao sredstvo za žvakanje, uživa ga oko 200 milijuna stanovnika južne Azije i obale istočne Afrike. Žvakalo se priređuje od sjemenke areke, lista biljke Piper Betle L. (uzgaja se u Indiji i na Malajskom arhipelagu) i od vapna. Često se dodaje još i đumbir, a kadšto i duhan, znatno rjeđe koji drugi začin ili miris. Najviše je rašireno žvakanje betela među malajskim narodima.
Podvrste
Danas nije priznata nijedna podvrsta od kojih su se dvije spominjale:
- Piper betle f. densum (Blume) Fosberg
- Piper betle f. marianum (Opiz) Fosberg
Sinonimi
- Piper betle var. densum (Blume) C. DC.
- Piper betle var. marianum (Opiz) C. DC.
- Piper betle var. psilocarpum C. DC.
Priprema
Način je priređivanja ovog neobično raširenog uživala različit kod različitih naroda. Obično se na svježi list betela-papra stavlja sloj vapna, a na njega komadić arekine sjemenke i đumbira, pa se sve to zamota u zalogaj i stavlja u usta. Žvakanjem se betela razvija u ustima vrlo intezivna crvena slina, od koje postaju i zubi crveni. U čemu se zapravo sastoji užitak kod žvakanja betela nije potpuno jasno. Vjerojatno je da se s njim razvija ugodno osjećanje, slično onome kod uživanja duhana.[1]
Izvori
- ↑ http://blogs.panda.org/coral_triangle/2010/07/25/making-lime-for-betelnut-chewing-in-mbuke-manus-png/ pristupljeno 22. lipnja 2011.
Ovaj članak uključuje tekst iz Hrvatske enciklopedije, objavljivane od 1941. do 1945. godine, koja je javno dobro.