Beta-relaksacijski maksimum
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Beta-relaksacijski maksimum, beta-maksimum gubitaka (engleski "beta relaxation peak", "betaa loss peak") je vrijednost beta-relaksacije, to jest pri drugoj najvišoj temperaturi ili drugoj najnižoj frekvenciji na krivulji gubitaka polimera. Javlja se pri nižim temperaturama ili višim frekvencijama nego alfa-relaksacijski maksimum i spada u sekundarne alfa-relaksacijski maksimumi. Poslije bete slijedi gama-relaksacijski maksimum (maksimumim gubitak).[1]
Izvori
- ↑ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije - Sveučilište u Zagrebu Pripravila radna skupina u sastavu: Michael Hess, Giuseppe Allegra, Jiasong He, Kazuyuki Horie, Joon-Seop Kim, Stefano V. Meille, Val Metanomski, Graeme Moad, Robert F. T. Stepto, Michel Vert i Jiří Vohlídali. Prevela: Jelena Macan. Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju - Odjel za polimere: Nomenklatura i terminologija iz područja polimera i polimernih materijala - Glosar naziva vezanih uz toplinska i termomehanička svojstva polimera (IUPAC-ove preporuke 2013.) Preporuke HDKI i HKD 2015., Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa, Kemija u industriji 64 (5-6), str. 266., 2015. (pristupljeno 15. veljače 2019.)