Besmrtnost

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ankh, staroegipatski simbol besmrtnosti

Besmrtnost (lat. immortalitas) je stanje oslobođenosti od smrti ili uništenja, odnosno stanje viječnog života. Pojam besmrtnosti obično označava učenje po kojem duša nadživljuje tjelesnu smrt. Ponekad se odnosi i na vječnost bića.

Besmrtnosti može uključiti preživljavanje duše koja je privremeno smještena u tijelu ili može uključivati uskrsnuće tijela, kao u Abrahamskim religijama.

Prema Platonovoj filozofiji moguće je da duša nadživi propast tijela. Za Aristotela, duša je obik tijela, i ne može postojati odvojena od njega.

Činjenica je da neke od crta ličnosti mogu nastaviti postojanje i nakon smrti. Nečije djelo, slava, ozloglašenost, ili geni, mogu svakako opstati u duhovima ili tijelima drugih.

Pojam besmrtnosti spominje se u starozavjetnoj Knjizi postanka u dijelu koji opisuje Henokovo uznesenje na nebo (Post 5,24).[1] Stare legende, a još više književna fikcija i filmovi obrađuju tematiku vampira, ljudskih bića koja egzistiraju nakon smrti i mogu "živjeti" gotovo vječno.

U periodu srednjeg vijeka i renesanse alkemičari su nastojali pronaći tzv. Eliksir života, mitsku supstancu povezanu s Kamenom mudraca, koja čovjeku može omogućiti nevjerojatno dug život, čak i besmrtnost. Prema legendi, francuski alkemičar Nicolas Flamel pronašao je Kamen mudraca i ostvario besmrtnost. O grofu Saint-Germainea koji je živio u 18. stoljeću, također su nastale legende o njegovoj besmrtnosti.

Povezani članci

Bilješke

  1. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 9.

Literatura

  • Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-6709-48-9