Beogradski krug
Beogradski krug je bilo udruženje neovisnih intelektualaca raznih profesionalnih profila u Beogradu u vrijeme raspada Jugoslavije. Skupina intelektualaca oštro je kritizirala organiziranu neodgovornost političkih i kulturnih elita. Premda su se smatrali neovisnim, ipak su politički bili obojani jugoslavenstvom. Elite su krizitirali jer su "umjesto čuvati Jugoslaviju, u krvi su ju razarali", ne uzevši u obzir želje naroda koji su se željeli osamostaliti. Politički je bio obojen i zbog podjele odgovornosti za rat čime abolira djelimice Srbiju od krivnje za ratnu agresiju. Krivce za rat pronalazili su i u političkim i drugim elitama drugih republika, ne samo u Srbiji. Doduše u Srbiji su nalazili naročito najviše pripadnika protagonista nacionalističke i ratne politike, no nerazumno su nalazili protagoniste ratne politike u drugim, gotovo razoružanim republikama, prije svega tad napadnutoj Hrvatskoj i poslije Bosni i Hercegovini. Čedo rada Beogradskog kruga je knjiga Druga Srbija. Na sjednicama Beogradskog kruga u Studentskom kulturnom centru i u Domu omladine postala je istoznačnicom otpora "smišljenoj laži, zločinačkom ratu, fašističkim pogromima, besmislenim razaranjima sela i gradova... ". Jedan od najutjecajnijih intelektualaca u tom krugu bio je srbijanski sociolog i prevoditelj hrvatskog podrijetla Aljoša Mimica, koji je bio član Malog vijeća Beogradskog kruga.[1]