Benny Carter
Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
Bennett Lester Carter (Harlem, New York, 8. kolovoza 1907. – Los Angeles, Kalifornija, 12. srpnja 2003.), američki jazz saksofonist, klarinetist, trubač, skladatelj, glazbeni aranžer i vođa sastava. S Johnyjem Hodgesom bio je pionir na alto saksofonu. Od početka karijer 20-ih godina 20. stoljeća bio je popularni aranžer, napisao je liste za big band Fletchera Hendersona koji je oblikovao glazbu swinga. Glazbenička karijera trajala mu je vrlo dugo, sve do 90-ih godina 20. stoljeća. Tijekom 1980-ih i 1990-ih, bio je nominiran za osam Grammyja, među kojima i nagrada za životno djelo. U mladosti su ga mati i susjedstvo učili svirati klavir. Svirao je trubu i kratko eksperimentirao s C-melodijskim saksofonom prije nego je konačno prešao na alto saksofon. 1920-ih je svirao s Juneom Clarkom, Billyjem Paigeom i Earlom Hinesom, a zatim išao na turneje kao član Wilberforce Collegiansa koje je vodio Horace Henderson.[1] Prvi je put snimljen na nosaču zvuka 1927. kao član Paradise Tena koje je vodio Charlie Johnson.[2] Vratio se u Collegianse i postao im vođa sastava tijekom 1929., uključujući i izvedbu u Savoy Ballroomu u New Yorku.[1] Osvojio je tri Grammyja, a devet je puta bio nominiran.[3]
Film i video
- Thousands Cheer (1943.)
- Amerikanac u Parizu (1951.)
- Clash by Night (1952.)
- Snjegovi Kilimandžara (1952.)
- Jazz at the Smithsonian: Benny Carter (1982.)
- Benny Carter in Japan (1986.)
- Wolf Trap Salutes Dizzy Gillespie (1988.)
- Benny Carter: Symphony in Riffs (1989.)[1]