Belučki jezik'[1] ili beludžijski jezik[2] (ISO 639-3: bal – baločki, balučki, baludžijski, baludžski,[3] beludži,[4] beludžski;[5] belučki: بلوچی – baloči), makrojezik, sjeverozapadni odvjetak zapadnoiranskih jezika. Temeljni prirodni jezik Beludža (u Beludžistanu, Pakistanu, istočnom Iranu i južnome Afganistanu). Belučkim se govori i u dijelovima Indije, te zemljama Perzijskoga zaljeva (Oman) i Turkmeniji. Kao svojim drugim jezikom belučim jezikom govori i dio dravidskoga naroda Brahui.[6]
Povijest
Belučki jezik je blizak ostalim sjeverozapadnim iranskim jezicima, kao što je kurdski. Kao književni jezik počeo se razvijati osobito nakon proglašenja neovisnosti Pakistana, 1947. godine. Belučki jezik se do nedavno smatralo za jezik bez pismenosti.[5] Procjena ukupnoga broja kreće se oko 7 005 142 govornika.[7] Utječe na ostale jezike Pakistana, uključujući sindhski. Prvu zbirku pjesama Gulbang, izdao je 1951. godine Mir Gul Khan Nasir.
Službeni status
Belučki jezik se smatra jednim od devet glavnih jezika Islamske Republike Pakistan, a Hrvatska enciklopedija (2000.) navodi kako belučki jezik nije službeni jezik ni u jednoj od država u kojoj se taj jezik rabi.[1]
Jezici
Uz beludžijske jezike u užem smislu, jezičnu skupinu belučkih jezika tvore i baškardski jezik (bashaka) — 7033 govornika,[8][9] te koroški jezik (koroshi) — 160 do 200 govornika.[9][10]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Dalibor Brozović, gl. ur.: Hrvatska enciklopedija, 2. sv. : Be – Da, Zagreb : Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 2000., ISBN 953-6036-32-0, str. 40.
- ↑ Članak Beludžistan, dio o jeziku: Beludžijski ili baluči jezik. U svesku: Ajanović, Ivona et alii (ur.); Šentija, Josip (gl. ur.), Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, III. izd., 1. sv. : A – Bzu, Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1977., ISBN 86-7053-012-0 (dopun. sv.), str. 480. i 481.
- ↑ Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 20.
„(…), baludžski (2.000.000, u Baludžistanu (…)”(Škiljan, 1994., 20.)
- ↑ Članak *Pakistan. U tiskopisu: Ajanović-Malinar, Ivona et al. (ur.); Šentija, Josip (gl. ur.), Opća enciklopedija, III. izd., [9.] – dopunski svezak : A – Ž, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, travnja 1988., ISBN 86-7053-012-0, str. 492.
- ↑ 5,0 5,1 Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 2. izd., Zagreb : Školska knjiga, 1985., str. 22.
„(…), beludžski (2000000, jezik bez pismenosti (…)”(Škiljan, 1985., 22.)
- ↑ Mate Ujević, (gl. ur.): Hrvatska enciklopedija, Sv. III. : Boja – Cleveland, Zagreb : Naklada Konzorcija Hrvatske enciklopedije, 1942., str. 223.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Baluchi : A macrolanguage of Pakistan U: Lewis, M. Paul (ed.), Ethnologue : Languages of the World, 16th edition, Dallas, TX : SIL International (Summer Institute of Linguistics, Intl.), 2009., ISBN 1-55671-216-2, ISBN 978-1-55671-216-6, (engl.), Mrežno mjesto: http://www.ethnologue.com/, Pristupljeno: 28. ožujka 2011.
- ↑ Bashkardi : A language of Iran U: Lewis, M. Paul (ed.), Ethnologue : Languages of the World, 16th edition, Dallas, TX : SIL International (Summer Institute of Linguistics, Intl.), 2009., ISBN 1-55671-216-2, ISBN 978-1-55671-216-6, (engl.), Mrežno mjesto: http://www.ethnologue.com/, Pristupljeno: 28. ožujka 2011.
- ↑ 9,0 9,1 Language Family Trees : Balochi U: Lewis, M. Paul (ed.), Ethnologue : Languages of the World, 16th edition, Dallas, TX : SIL International (Summer Institute of Linguistics, Intl.), 2009., ISBN 1-55671-216-2, ISBN 978-1-55671-216-6, (engl.), Mrežno mjesto: http://www.ethnologue.com/, Pristupljeno: 28. ožujka 2011.
- ↑ Koroshi : A language of Iran U: Lewis, M. Paul (ed.), Ethnologue : Languages of the World, 16th edition, Dallas, TX : SIL International (Summer Institute of Linguistics, Intl.), 2009., ISBN 1-55671-216-2, ISBN 978-1-55671-216-6, (engl.), Mrežno mjesto: http://www.ethnologue.com/, Pristupljeno: 28. ožujka 2011.
Vanjske poveznice
- in focus Balochi language (engl.)