Barton Fink | |
---|---|
Datoteka:BartonFink.jpg | |
Redatelj | Joel Coen Ethan Coen (nepotpisan) |
Producent | Ethan Coen Joel Coen (nepotpisan) |
Scenarist | Joel Coen Ethan Coen |
Glavne uloge | John Turturro John Goodman Michael Lerner Steve Buscemi Judy Davis John Mahoney Tony Shaloub Jon Polito |
Glazba | Carter Burwell |
Snimatelj | Roger Deakins |
Montaža | Roderick Jaynes |
Distributer | 20th Century Fox |
Godina izdanja | 1991. |
Trajanje | 116 min. |
Država | SAD |
Jezik | engleski |
Proračun | $9,000,000 |
Profil na IMDb-u | |
Portal o filmu |
Barton Fink je film braće Coen iz 1991. Govori o Bartonu Finku (John Turturro), mladom strastvenom i pomalo čudnom piscu drama o društvenoj realnosti s početka četrdesetih čiji je razlog za življenje "stvoriti kazalište za običnog čovjeka", ali koji pati od spisateljske blokade i ne može se povezati s "običnim čovjekom".
Enigmatična priča filma interpretirana je kao istraživanje kreativnog djela, satira Hollywooda, herojska potraga u stilu Josepha Campbella ili čak alegorija na uspon nacizma.[1] Braća Coen u svojem su stilu ostali tajanstveni po tom pitanju.
Barton Fink osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu jednoglasnom odlukom, kao i nagrade za najboljeg redatelja i najboljeg glumca. Bio je to jedini film u povijesti festivala koji je pokupio ta tri priznanja. Kritičari su hvalili izvedbu Michaela Lernera u ulozi egoističnog filmskog producenta Jacka Lipnicka, a donijela mu je i nominaciju za Oscar za najboljeg sporednog glumca. Film je bio nominiran i za Oscar za najbolju scenografiju i kostimografiju.
Radnja
Barton Fink je dramaturg i scenarist djelomično inspiriran likom i djelom dramaturga iz tridesetih Cliffordom Odetsom.[2] Nakon uspjeha debitantske drame na Broadwayu, Bare Ruined Chiors, Fink se preseljava iz rodnog New Yorka u Los Angeles kako bi radio kao scenarist pod ugovorom za Jacka Lipnicka, šefa filmskog studija Capitol Pictures, čiji je lik temeljen na Louisu B. Mayeru iz MGM-a. Fink se useljava u otrcani Hotel Earle i počne raditi na scenariju za B-film s Wallaceom Beeryjem o profesionalnom hrvanju. No, osjeća se klaustrofobično i počne doživljavati spisateljsku blokadu. Njegov susjed Charlie Meadows, koji se opisuje kao prodavač osiguranja, često upada u Finkovu sobu navečer kako bi porazgovarali. Iako Fink tvrdi kako je fasciniran "običnim čovjekom", često doživljava Charlieja kao nepozvanog uljeza. Kasnije postaju prijatelji i pouzdanici, a Barton daje Charlieju adresu svojih roditelja u New Yorku.
Kako se Fink trudi riješiti svoje blokade, često se zagledava u sliku koja visi na zidu njegove hotelske sobe. Njegov producent, Ben Geisler predloži mu da zamoli nekog scenarista za savjet, a Burton naleti na W.P. "Billa" Mayhewa, hvaljenog romanopisca koji sada piše scenarije za filmove. Fink ne može vjerovati da je Mayhew alkoholičar i da zlostavlja svoju ljubavnicu Audrey, koja mu je praktički napisala nekoliko romana.
Kasno jedne noći, Barton nazove Audrey da mu pomogne oko scenarija; ona ga posjeti u njegovoj sobi i njih se dvoje upuštaju u intimni odnos. Nakon što se probudio, Barton ugleda kako Audrey leži mrtva u lokvi krvi do njega. Charlie mu ponudi pomoć, rekavši mu da ne zove policiju i izazove skandal, i očisti mjesto zločina. Charlie odlazi iz grada na nekoliko dana u posjet, a u međuvremenu ostavlja piscu da mu čuva paket.
Nakon što je Charlie otišao, policijski detektivi ispitaju Bartona o svojem odnosu s Charliejem, za kojeg se ispostavlja da je serijski ubojica, Karl "Ludi" Mundt, koji odrubljuje glave svojim žrtvama. Pronalaze Audreyno tijelo u blizini, ali joj je nestala glava.
Bartonova blokada konačno prolazi i on ubrzo napiše scenarij za hrvački film. Detektivi ponovno dolaze u hotel kako bi rekli da je i Mayhewu odrubljena glava i da je Fink osumnjičen. Privežu lisičinama Bartona za krevet i pokušaju uhititi Charlieja koji se taman vratio. Hodnik zahvati plamen, a Charlie ustrijeli i ubije detektive (viknuvši "Heil Hitler" prije nego što je ubio jednog od njih). Vraća se Bartonu i objasni mu svoju motivaciju za zločinima, rekavši kako je upetljao i njega jer "ti ne slušaš!" Charlie oslobodi pisca i ulazi u svoju sobu dok hotel gori oko njega. Barton napušta hotel, uzevši sa sobom misteriozni paket i svoj scenarij.
Ne uspijeva stupiti u kontakt sa svojim roditeljima u New Yorku, a tijekom sastanka Lipnick prigovori kako je Finkov scenarij preosjećajan i introsepktivan. Štoviše, optuži Bartona da nema spisateljskog talenta. Lipnick počne prijetiti kako će ga zadržati pod ugovorom u obliku nedobrovoljnog sluganstva dok ne "odraste".
U posljednjoj sceni, Barton odluta na plažu, noseći Charliejev paket. Kratko porazgovara s djevojkom u kupaćem kostimu. Dok ona gleda u ocean, zauzme istu pozu kao djevojka na slici iz Finkove sobe. Valovi udaraju, a ptica zaronjava glavom u ocean (iako su neki interpretirali kako neusiljeno pada mrtva). Počinje odjavna špica.
Glumci
- John Turturro kao Barton Fink
- John Goodman kao Charlie Meadows
- Judy Davis kao Audrey Taylor
- Michael Lerner kao Jack Lipnick
- John Mahoney kao W.P. "Bill" Mayhew
- Tony Shalhoub kao Ben Geisler
- Jon Polito kao Lou Breeze
- Steve Buscemi kao Chet
- David Warrilow kao Garland Stanford
- Richard Portnow kao Detektiv Mastrionotti
- Christopher Murney kao Detektiv Deutsch
- Harry Bugin kao Pete
Inspiracija
Coenovi tvrde kako je film inspiriran napadom spisateljske blokade od koje su patili tijekom pisanja scenarija za Millerovo raskrižje.[3] Inspirirala ih je City of Nets: A Portrait of Hollywood Otta Friedricha, knjiga o povijesti filma u tridesetim i četrdesetima s naglaskom na mnoge njemačke emigrante u Los Angelesu i roman Jima Thompsona A Hell of a Woman, koji je inspirirao temu hotela kao broda duhova.[4] Barton je bio temeljen na Cliffordu Odetsu, židovsko-američkom piscu ljevičarskih drama koji je otišao u Hollywood kako bi pisao scenarije.[4]
W.P. Mayhew je kombinacija romanopisaca 'Izgubljene generacije' Williama Faulknera i F. Scotta Fitzgeralda, koji su otišli u Hollywood kako bi pisali scenarije za filmove, ponajviše zbog financijskih problema (Fitzgerald je, kao i Mayhew, morao osigurati svojoj ženi smještaj i njegu u umobolnicama), samo kako bi se borili sa zalazom karijera i alkoholizmom. Faulkner je čak radio, iako je ostao nepotpisan, na hrvačkom filmu nazvanom Flesh u kojem je nastupio Wallace Beery.[5]
Soundtrack
Fargo/Barton Fink: Music by Carter Burwell | ||
---|---|---|
Datoteka:Barton Fink soundtrack album.jpg | ||
Carter Burwell (filmska glazba) | ||
Žanr | filmska glazba | |
Objavljen | 28. svibnja 1996. | |
Trajanje | 43:15 | |
Izdavač | TVT | |
Recenzije | ||
Kronologija albuma – Carter Burwell | ||
Millerovo raskrižje (1990.) |
Fargo/Barton Fink: Music by Carter Burwell (1991.) |
Mr. Hula-Hoop (1994.) |
Kao i za sve filmove braće Coen, glazbu je skladao Carter Burwell. Moderna klasična glazba je u prirodi eksperimentalna, uz korištenje neuštimanih klavira, pisaćih strojeva i zvuka tekuće vode.
Pjesme u filmu uključuju "For Sentimental Reasons", "Old Black Joe" (koju pjeva pijani lik Johna Mahoneyja) i "Down South Camp Meeting". Nijedna se nije pojavila na soundtrack albumu koji je 1996. objavio TVT Records, zajedno s izabranim pjesmama Burwellove glazbe za Fargo.[6]
Popis pjesama
- "Fade In" – 1:08
- "Big Shoes" – 1:33
- "Love Theme from Barton Fink" – 1:21
- "Barton In Shock" – 1:58
- "Typing Montage" – 2:11
- "The Box" – 3:06
- "Barton In Flames" – 0:57
- "Fade Out - The End" – 3:37
- Selekcije s Barton Finka čine osam posljednjih pjesama od njih 24 na CD-u koji je 1996. objavio TVT Records; prvih šesnaest pjesama su sa sountracka za Fargo.
Izvori
- ↑ Ebert, Roger. Recenzija: Barton Fink. Chicago Sun Times, 23. kolovoza 1991. http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/19910823/REVIEWS/108230301/1023
- ↑ :: rogerebert.com :: Reviews :: Barton Fink (xhtml)
- ↑ Bergan, Ronald (kolovoz 2000). The Coen Brothers. Thunder's Mouth Press. str. p 116. ISBN 1560252545
- ↑ 4,0 4,1 "A Life in Pictures:The Coen Brothers". BAFTA.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2009.. http://www.bafta.org/learning/webcasts/a-life-in-pictures-the-coen-brothers,212,BA.html Pristupljeno 26. studenoga 2008.
- ↑ Hamilton, Ian (1990). Writers In Hollywood: 1915-1951. Harper and Row
- ↑ SoundtrackCollector: Soundtrack details: Fargo
Vanjske poveznice
- Barton Fink u internetskoj bazi filmova IMDb-a
- Barton Fink na Rotten Tomatoes
|