Baranjske pustare su ruralna, urbanistički planirana naselja s točno određenom infrastrukturom, gdje se znalo gdje tko živi i što radi. Bile su popularne u vrijeme beljskog gazdinstva. Izgrađene su u 19. stoljeću, u vrijeme Austro-Ugarske. U njima je živjela ondašnja beljska radna snaga. Svaka je pustara bila i upravno sjedište neke od poslovnih jedinica Belja kojima se tada upravljalo iz Kneževa. Pustare su počele odumirati 70-ih godina 20. stoljeća, prvenstveno zbog izgradnje tadašnjeg Naselja solidarnosti[1][2][3] Krajem 2017. godine planiran je bio završetak radova na izgradnji stambene zgrade u Kneževim Vinogradima gdje bi bile preseljene preostale obitelji iz Jasenovca i Sokolovca.[4]
Popis pustara
- Bodorfok[5]
- Brestovac
- Brod-pustara
- Ciglana
- Ćirina Ada
- Đelekert (Pustara Karanac, Karanac-naselje)[6]
- Eblin
- Geta
- Hatvan
- Jasenovac
- Karaševo
- Kazuk
- Kovač
- Kozjak
- Krčevine
- Malo Kneževo
- Mirkovac
- Mitrovac
- Njergeš
- Pijeskovi
- Podunavlje
- Selešat
- Sokolovac
- Sudaraž
- Šebešir
- Širine
- Tikveš
- Trokut
- Zeleno Polje
- Zlatna Greda
- Zornice
Izvori
- ↑ Ivica Getto, Glas Slavonije: Baranjske pustare: Samo Mirkovac još ima neku šansu, objavljeno 22. kolovoza 2015. godine, pristupljeno 1. studenoga 2017. godine
- ↑ Ivana Barišić: Iz baranjskih pustara odlaze zadnji stanovnici; je li to njihov kraj?, objavljeno 29. siječnja 2017. godine, pristupljeno 1. studenoga 2017. godine
- ↑ Nikola Patković, Jutarnji List: POLAGANA SMRT POSLJEDNJIH HRVATSKIH PUSTARA Jutarnji s rijetkim preostalim stanovnicima naselja nastalih u 19. stoljeću, objavljeno 16. listopada 2016. godine, pristupljeno 1. studenoga 2017. godine
- ↑ Izvor #175: Osiguran smeštaj za "pustaraše", objavljeno 13. rujna 2017. godine, pristupljeno 19. siječnja 2018. godine
- ↑ Pustare u Baranji (2): Pustara Bodorfok, pristupljeno 1. studenoga 2017. godine
- ↑ Boro Borivoj Novaković, "50 godina nogometa u Baranji (1947/48-1996/97)", Beli Manastir 2005., ISBN 953-6505-84-3