Bambina glavica
| Bambina glavica | |
|---|---|
Uvala Kašuni. Bambina glavica je lijevo.
| |
| Visina | 59 m |
| Država / pokrajina |  Hrvatska
|
| Dio gorja | Dinaridi |
| Koordinate | 43°30′23″N 16°24′09″E / 43.50641°N 16.40240°E |
| Najlakša staza | Šetalište Ivana Meštrovića |
| Najbliži gradovi | Split |
Bambina glavica je lokalitet i uzvisina (glavica) na južnom dijelu Marjanskog poluotoka, ispred južnih padina Marjana, a istočno od uvale Kašjuni. Najviši vrh visok je 59 metara. Ime je dobila po nadimku splitske obitelji Tomić - Bamba.
Taj lokalitet bio je naseljen već u pretpovijesno doba. Arheološkim istraživanjima otkriveno je više ulomaka prapovijesne keramike karakteristične za brončano doba. Pronađeni su i ulomci keramike iz 2. stoljeća pr. Kr. iz vremena kada su Bambinu glavicu i Sustipan naseljavali isejski Grci.[1]
Na vrhu Bambine glavice spominje se 1126. godine crkva sv. Mihovila in Murmiano (terra est in Mumiano sub sancto Michaele), koja se u izvoru iz 1173. godine navodi kao Sv. Miho in collibus, zatim de Margnano, de Casion i in Casgliuno, da bi se 1576. godine nazivala Sv. Mihovil supra Potoch, odnosno, "nad Potokom".[2] Na uzvisini se nalazio i nadbiskupski kaštel po kojem su Kašjuni dobili ime, a podno uzvisine crkva sv. Merkura i Fortunata.[3] Sv. Mihovila se štovalo na ovom predjelu. Podno Bambine glavice bila je crkvica sv. Merkura i Fortunata, čiji su tragovi vremenom nestali. [4] U latinskim izvorima naziva se Sanctus Mercurius de Margnano prope ripam maris, a ime Merkur je mjesna inačica imena Hermagor (prvog akvilejskog biskupa) koji se u Dalmaciji slavio u paru s đakonom Fortunatom.[5] Crkvicu se smatra mjestom da je imala važnu ulogu u kontekstu čašćenja lokalnih kultova i ranih cehovskih ili profesionalnih udruženja u Splitu.[6] Položaj je zapisan u u starim topografskim i crkvenim dokumentima.[7]
Na glavici ili blizu nje bio je utvrđeni nadbiskupski kaštel (castellum), koji je služio kao upravno središte nadbiskupskih posjeda na zapadu Splitskog poluotoka. Po kaštelu (Kašljun, Casiliono) je uvala ispod dobila ime Kašjuni. Oko glavice je bogata obradiva zemlja, na kojoj su podignuti vinogradi, maslinici i pašnjaci, čiji su vlasnici bili splitsko plemstvo, nadbiskupi i benediktinci iz opatije sv. Stjepana na Sustipanu. Zemlju su obrađivali težaci iz Velog Varoša i užega grada. Bambina glavica je bila međupostajom grada i zabačenih marjanskih eremitaža, kao što su Šantine stine i kasnije crkvice sv. Jere. [4]
Bilješke
- ↑ Povijest Marjana - marjan-parksuma.hr
- ↑ Tragom marjanske topografije uz 100 godina Društva Marjan u Splitu (3); "Sustipane, ledino Judina..." - Slobodna Dalmacija
- ↑ Marjan pod zaštitom svetaca (FOTOGALERIJA) - Slobodna Dalmacija
- ↑ 4,0 4,1 Željko Tvrdić: Bambina glavica. Željko Tvrdić na Facebooku. 12. srpnja 2026. Pristupljeno 24. listopada 2026.
- ↑ Zahtjev za proglašenje Park šume Marjan nepokretnim dobrom od nacionalnog značenja. Društvo Marjan. 21. travnja 2012. Pristupljeno 24. listopada 2026.
- ↑ Srđan Beck: akralna arhitektura Grada Splita od 4 . do 11. stoljeća . Academia.edu. Pristupljeno 24. listopada 2026.
- ↑ Dokumentacija Službe za društvene djelatnosti vezano za Park šumu Marjan - Rješenje Ministarstva kulture od 22. listopada 2014. Grad Split. Dopis od 28. ožujka 2018. Pristupljeno 24. listopada 2026.
Vanjske poveznice
- Povijest Marjana - marjan-parksuma.hr (pristupljeno 5.5.2015.) (hrv.)
- Tragom marjanske topografije uz 100 godina Društva Marjan u Splitu (3); "Sustipane, ledino Judina..." - Slobodna Dalmacija (pristupljeno 5.5.2015.) (hrv.)
- Marjan pod zaštitom svetaca (FOTOGALERIJA) - Slobodna Dalmacija (pristupljeno 5.5.2015.) (hrv.)