 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Fra Baldo Lupetina rođen je u Labinu.
Zbog njegovih vjerskih uvjerenja papinska inkvizicija bacila ga je i zazidala u malu prostoriju u Veneciji, koja se nalazila na razini mora pri plimi. Zbog propovijedanja zatvorenicima bio je izveden pred sud, gdje je kategorički odbio odbaciti svoja uvjerenja, pa čak i po cijenu zatvora i smrti. Zbog toga je presuda inkvizicije bila: "da se (fra Baldo) povede između stupova na Trgu Svetog Marka, da mu se tamo odsječe glava i tako mrtav da se spali na istom mjestu, a pepeo da se baci u more."
Mnogo je Talijana bilo pred sudom inkvizicije Santo Ufficio u Veneciji. Ni jedan od njih nije išao tako do kraja i nije se držao tako superiorno prema sudcima kao istarski glagoljaš Baldo Lupetina. Ali tom velikom karakteru, iz kojeg kao da su govorili nepokoreni glasovi svih naših tvrdoglavih (nepokorenih) generacija, nije bilo suđeno da tako lako završi svoj život. Mletački dužd smanjio mu je kaznu na doživotno tamnovanje, pa je za fra Balda sve ostalo po starome. Vratio se u svoju ćeliju na razini mora da bi za svake plime osjetio u njoj nadolazak vode. Opet je pomaljao glavu kroza zid u susjednu ćeliju i propovijedao radosnu vijest i tako je to teklo još godinama, dok ga ponovno nisu izveli pred sud i osudili na smrt utapljanjem u moru.
Ova druga osuda na smrt izrečena je godine 1556., ali je - sudeći prema podacima koji su dosad otkriveni - izvršena tek šest godina kasnije, tako da je taj borac za svoje ideale i za svoju istinu, koji je inkvizitorima jednom rekao da je rođen da samostalno pjeva, a ne da otpjevava, tj. da sam misli i zaključuje, a ne da prima tuđe zaključke, ustrajao u svojoj upornosti punih dvadeset godina, i to pod nečuveno teškim uvjetima inkvizitorske tamnice koja ni nakon dva desetljeća nije mogla slomiti ili pokolebati Baldin duh. Da se Baldo Lupetina pokajao, da je inkvizitorima izjavio da se odriče Luteranstva (odnosno vjere), oni bi ga izveli iz tamnice i poklonili mu život. Mjesto toga krvnici su ga jednog nepoznatog dana godine 1562. utopili u moru, u onom istom moru koje je ne tako daleko na jugoistoku rta Kamenjaka i iza Raškog kanala, gledao njegov Labin na brežuljku, njegov najdraži grad u nesretnoj Slovinskoj zemlji.