Erdődy, hrvatsko-ugarska velikaška obitelj podrijetlom iz ugarske županije Szatmár koja je imala posjede u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj sjeverno od Kupe. Obitelj je stoljećima imala istaknutu ulogu u političkom i društvenom životu Hrvatske.
Povijest
Uspon obitelji započeo je u doba kardinala i nadbiskupa Tome Bakača (1435.-1521.) koji je, zajedno s braćom, dobio 1495. plemstvo. Njegov nećak Petar I. (1543.) stekao je 1511. naslov baruna te promijenio prezime Bakač u Erdődy s pridjevkom de Monyorokerek i de Monoszlo (Moslovački).[1] U srodstvu su s obitelji Čuporima Moslavačkim. Godine 1565. dobili su Erdődyji od kralja Maksimilijana II. grofovsku titulu koja i je potvrđena 1580. godine.
Obitelj je dala pet hrvatskih banova, a brojni članovi istaknuli su se u borbama protiv Turaka. Osobito je bila značajna uloga bana Tome II. Erdődyja 1593. godine u bitki kod Siska kojom je onemogućen daljnji osmanski prodor na zapad. Godine 1607. kralj Rudolf II. dodijelio im je na ime vojnih zasluga nasljednu čast velikih župana Varaždinske županije.[2]
Od Petra III. (16. st.) potječe hrvatska grana obitelji Erdődy koja je imala sjedište u Jastrebarskom. Izumiru 1703. godine, kada njihove posjede u Hrvatskoj naslijeđuje mađarska grana obitelji. U 18. stoljeću obitelj se ponovno grana na mađarski i hrvatski ogranak. Pripadnici hrvatske loze imali su posjede u Hrvatskoj sve do 1945. godine.[2]
U 19. stoljeću djelovala je prva hrvatska operna pjevačica grofica Sidonija Erdődy Rubido.
Vlastelinstva u Hrvatskoj
Obitelj Erdödy posjedovala je brojna vlastelinstva u Hrvatskoj, osobito u 16. stoljeću (Jastrebarsko, Cesargrad, Kerestinec, Moslavina, Samobor, Varaždin, Okić, Gračenica i dr.).[2] U 18. stoljeću obitelj je stekla dodatne posjede (Bela, Ivanec, Cerje i Jurketinec u Hrvatskom zagorju). Poslije pada Austro-Ugarske monarhije Erdödy su izgubili veći dio posjeda, no neke su i zadržali; Jastrebarsko do 1922., Novi Marof do 1923. i Stari grad Varaždin do 1924. godine.[2]
Banovi iz obitelji Erdödy
- Petar II., 1557.-1567.
- Toma II., 1584.-1595. i 1608.-1614.
- Žigmund I., 1627.-1639.
- Nikola III., namjesnik banske časti (1674.-1680.) i ban (1680.-1693.)
- Ivan II., 1790.-1806.
Bilješke
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. VI, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-06-6