Baffinov zaljev
 | |
| Koordinate | 74°N 68°W / 74°N 68°W |
| Vrsta | zaljev |
| Površina | 689,000 km² |
| Zapremina | 593,000 km³ |
| Prosječna dubina | 861 m |
| Najveća dubina | 2,136 m |
| Najveća širina | 1,450 km |
| Najveća duljina | 110-650 km |
Baffinov zaljev (engleski: Baffin Bay, inuktitut: Saknirutiak Imanga; grenlandski: Avannaata Imaa; francuski: Baie de Baffin) je zaljev smješten između Baffinovog otoka i zapadne obale Grenlanda te se prema Međunarodnoj hidrografskoj organizaciji smatra rubnim morem Arktičkog oceana[1] s kojim je povezan tjesnacem Nares. Preko Davisovog prolaza i Labradorskog mora povezan je i sa Altantskim oceanom. Zaljevom nije moguće ploviti većinom godine zbog ledenog pokrova te velikog broja ledenih santi.
Povijest
Područje zaljeva naseljeno je od otprilike 500. godine. Oko 1200.-te prvobitnu Dorsetku kulturu zamijenio je narod Thule. Novija iskapanja sugeriraju da su Vikinzi pri koloniziranju Amerike stigli do obala zaljeva između 10. i 14. stoljeća. Prvi zabilježeni Europljanin koji je stigao do zaljeva bio je engleski istraživač John Davis 1585. godine.[2]
Godine 1612. grupa engleskih trgovaca udružila se u istraživanje sjeverne obale Kanade u potrazi za morskim putem za daleki istok. Henry Hudson i Thomas Button istraživali su Hudsonov zaljev, William Gibbons Labrador a Robert Bylot Hudsonov tjesnac i područje kasnije prozvano Baffinovim zaljevom prema njegovom kormilaru Williamu Baffinu. Baffin je kartirao područje te nazvao i okolna mora Lancaster, Smith i Jones prema članovima svoje kompanije. Zbog ledenog pokrova, naprednija istraživanja zaljeva nastavile su tek 1930.-ih danske, američke i kanadske ekspedicije.
Danas se uz obale nalazi nekoliko inuitskih naselja. Godine 1975. izgrađen je grad Nanisivik radi eksploatacije željeza i cinka iz obližnjeg rudnika. Zbog manjka resursa i pada cijene metala rudnik je zatvoren 2002. godine te grad prema službenom popisu iz 2006. g. nema više nijednog stanovnika.[3]
Klima
U zaljevu prevladava polarna klima sa čestim olujama, posebice zimi. Prosječne siječanjske temperature kreću se od -20 °C na jugu do - 28 °C na sjeveru, dok su srpanjske oko 7 °C. Prosječna količina padalina iznosi između 100 i 250 mm na istočnoj, grenlandskoj strani zaljeva te otprilike dvostruko više na zapadnoj.
Temperature mora na površini zimi su oko -1 °C, a ljeti između 4 i 5 °C. Zimi je gotovo 80% zaljeva prekriveno ledom.
Nafta i plin
Prema američkim geološkim istraživanjima, oko 13% neotkrivenih nalazišta nafte i oko 30% nalazišta plina nalazi se u arktičkom području, posebice mora oko Grenlanda koja potencijalno mogu sadržavati velike količine prirodnog plina.[4][5] Sukladno tome, vlasti Grenlanda ponudili su brojne off-shore koncesije za potencijalnu ekstrakciju ugljikovodika. Najviše ih se nalazi upravo u Baffinovom zaljevu i Davisovom prolazu, te manji dio u Grenlandskom moru na istoku.[6][7]
Izvori
- ↑ "Limits of Oceans and Seas, 3rd edition". International Hydrographic Organization. 1953. https://iho.int/uploads/user/pubs/standards/s-23/S-23_Ed3_1953_EN.pdf Pristupljeno 28. prosinca 2020.
- ↑ John Davis, Encyclopædia Britannica on-line
- ↑ "Government will continue seeking positive legacy from Nanisivik mine closure, minister says". Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2007.. http://www.gov.nu.ca/Nunavut/English/news/2002/oct/oct1.shtml Pristupljeno 20. kolovoza 2007.
- ↑ "90 Billion Barrels of Oil and 1,670 Trillion Cubic Feet of Natural Gas Assessed in the Arctic". US Geological Survey (USGS). 23. srpnja 2008.. http://www.usgs.gov/newsroom/article.asp?ID=1980#.VxK140dcFX4 Pristupljeno 17. travnja 2016.
- ↑ "Assessment of Undiscovered Oil and Gas Resources of the West Greenland". US Geological Survey (USGS). svibnja 2008. http://pubs.usgs.gov/fs/2008/3014/pdf/FS08-3014_508.pdf Pristupljeno 17. travnja 2016.
- ↑ Lisa Gregoire (15. svibnja 2014.). "Greenland pushing ahead with oil and gas development". Nunatsiaq Online (Nunatsiaq News). http://www.nunatsiaqonline.ca/stories/article/65674greenland_pushing_ahead_with_oil_and_gas_development Pristupljeno 17. travnja 2016.
- ↑ "Current Licences". Bureau of Mineral and Petroleum (Greenland). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2016.. https://www.govmin.gl/petroleum/current-licences Pristupljeno 17. travnja 2016.