Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bücker Bü 181

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bücker Bü 181 Bestmann
Opći podaci
Tip Školski zrakoplov
Proizvođač Bücker
Probni let veljača 1939.
Prvotni korisnik Luftwaffe
Čehoslovačka
Egipat
Švedska
Broj primjeraka 3.400
Portal: Zrakoplovstvo

Bücker Bü 181 Bestmann je jednomotorni školski zrakoplov s dva sjedala izrađen u tvornici Bücker Flugzeugbau GmbH u Johannisthalu (Berlin). U vrijeme Drugog svjetskog rata koristila ga je Luftwaffe.

Razvoj

Prototip Bü-181 (D-ERBV) svoj prvi probni let imao je u veljači 1939. godine. Nakon usavršavanja i službenih probnih letova od strane Ministarstva zrakoplovstva Trećeg Reicha Bü 181 je bio određen za standardni školski zrakoplov Luftwaffea. Serijska proizvodnja započela je 1940. godine. Inačice A i D su se neznatno razlikovale.

Opis

Bü 181 Bestmann bio je niskokrilac pogonjen s jednim Hirth HM 504A klipnim motorom s četiri cilindra, snage 105 KS. Krila su imala "split zakrilca" (vrsta zakrilca koje se otklanja s donje strane krila povećavajući njegovu zakrivljenost, dok gornjaka krila ostaje nepromijenjena), duple kontrole i dva podesiva sjedala, jedan pored drugoga. Dio oko kabine imao je konstrukciju od čeličnih dok je stražnji dio trupa imao drvenu školjku. Krila i repni dio također je drvene, ljuskaste konstrukcije. Kormilo pravca, kormila visine i krilca imali su drvena rebra prekrivena platnom. Zrakoplov je dizajniran za školske, akrobatske i za privatne letove.

Proizvodnja

Većina Bü 181 izrađena je u tvornici kraj Rangsdorfa ali zbog velike potražnje izdana je licenca tvrtki Fokker u Nizozemskoj u kojoj je naknadno izgrađeno 373 zrakoplova za Luftwaffe (svi su isporučeni do kraja 1943.).

Proizvodnja Bü 181A i neznatno izmjenjenog Bü 181D započela je u fokerovoj tvornici u Amsterdamu 1942. a ukupno je izrađenih 708 zrakoplova. Između 1943. i 1945. izrađeno je 125 zrakoplova u švedskoj tvrtki Hägglund & Söner AB. Avioni su imali Hirth 500A motoe i vojnu oznaku Sk 25.

Neposredno prije njemačkog povlačenja iz Čehoslovačke, proizvodnja Bü 181D pokrenuta je u tvornici Zlín pored Otrokovica a proizvodnja se za Ratno zrakoplovstvo Čehoslovačke (pod oznakama C.6 i C.106) nastavila i nakon rata. Bü 181D izrađivan je u ovoj tvornici kao Zlín Z. 281 i Z.381 i za civilnu uporabu. Ukupno je izrađeno 783 zrakoplova.

Tijekom 1950.-ih egipatska zrakoplovna tvrtka Heliopolis dobiva čehoslovačku licencu za proizvodnju Bestmanna u modelima sličnim Zlínu Z.381 i s Walter-Maloj motorima od 105 KS. Avioni su izrađivani za Ratno zrakoplovstvo Egipta pod oznakom Gomhouria ("Republika"). Kasnije inačice su isporučivane i drugim arapskim zračnim snagama. Izrađeno je najmanje 300 Gomhouria[1].

Sveukupno je izrađeno oko 3.400 zrakoplova a nekoliko ih još i danas lete.

Inačice

Gomhouria Ratnog zrakoplovstva Egipta
  • Bü 181 - prototip.
  • Bü 181A – školski zrakoplov s dva sjedala.
  • Bü 181D - neznatno poboljšanja inačica.
  • Zlín Z.181 - češka proizvodna inačica Bu 181D izrađivana u Zlínu nakon Drugog svjetskog rata.
  • Zlín Z.281 - , avion pokretan Toma 4 klipnim motorom.
  • Zlín Z.381 – avion pokretan Walter Minor klipnim motorom od 105-KS (78 kW). (oznaka u Ratnom zrakoplovstvu Češke C-106).
  • Gomhouria Mk I – egipatska inačica s Walter Minor klipnim motorom.
  • Gomhouria Mk II - egipatska inačica s Continental C-145 klipnim motorom od 145-KS (108 kW.
  • Sk 25 – oznaka za Bücker Bü 181 Ratnog zrakoplovstva Švedske.

Korisnici

Tehničke karakteristike

Izvori podataka: The Concise Guide to Axis Aircraft of World War II [2]

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 7,85 m
  • raspon krila: 10.6 m
  • površina krila: 13,5 m2
  • visina: 2.05 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 215 km/h
  • ekonomska brzina: 195 km/h
  • dolet: 800 km
  • najveća visina leta: 5.000 m
  • motor: 1× Hirth HM 504A klipni motor s 4 cilindra

Izvori

  1. Donald 1996, p.200.
  2. Mondey 1996, p.30.