Azijska pamučna štitasta uš
| Azijska pamučna štitasta uš | |
|---|---|
| Uš i ooteka na grančici stabla Uš i ooteka na grančici stabla | |
| Ooteke na stablu u Milanu u Italiji Ooteke na stablu u Milanu u Italiji | |
| Sistematika | |
| Porodica: | Coccidae |
| Rod: | Takahashia |
| Vrsta: | T. japonica Cockerell, 1896 |
| Dvojno ime | |
| Takahashia japonica | |
Azijska pamučna štitasta uš (lat.Takahashia japonica) invazivna je vrsta štitaste uši podrijetlom iz zemalja Dalekog istoka: Kine, Japana, Indije i Južne Koreje.[1] Vrsta je u Europi prvi put zabilježena u Italiji 2017. godine te u Ujedinjenom Kraljevstvu 2018. Poznati domaćini uključuju stabla rodova Acer, Albizia, Alnus, Celtis, Citrus, Cornus, Cydonia, Diospyros, Juglans, Magnolia, Morus, Parthenocissus, Prunus, Pyrus, Robinia, Sophora i Salix.[2] Izrazito je prilagodljiv štetnik koji napada velik broj listopadnih vrsta drveća.[2]
Odrasle ženke svijetle su smeđe boje, duljine do 7 mm i širine do 4 mm. Proizvode tubaste prstenaste bijele voštane ooteke duljine do 5 cm. Ooteke ostaju na granama i nakon izlijeganja.[1]
U klimatskim uvjetima Hrvatske vrsta ima jednu generaciju godišnje. Izlijeganje jajašaca događa se tijekom lipnja. Nimfe potom prelaze na naličje lista. Krajem ljeta vraćaju se na grane domaćina i zakukulje se. Nimfe se šire vjetrom, a na veće udaljenosti vjerojatno putem zaraženih presadnica.[1]
Vrsta nije opasna za ljude, ali na zaraženim biljkama uzrokuje značajan gubitak lista. U Hrvatskoj je prva dojava građana o neobičnim tvorbama na stablima u Puli pristigla 2019. godine, a vrsta je potvrđena na stablu albicije (Albizia julibrissin). U početku je areal bio ograničen na nekoliko stotina metara, no poslije se uš proširila i na susjedne općine. U Puli i okolici zabilježena je na javorima, kineskoj mimozi, platanama, ladonji, magnoliji, murvi, breskvi, dunji i šljivi.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Širi se Azijska pamučna štitasta uš, dojavite ako primijetite ovu invazivnu vrstu. Agroklub 0. 14. srpnja 2024 1. Pristupljeno 23. svibnja 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Invazivni štetnik ponovno se širi Pulom i okolicom. AgroIstra 0. 16. siječnja 2026. Pristupljeno 2026-05-23.