Augusto Boal, (Rio de Janeiro, 16. ožujka 1931. – Rio de Janeiro, 2. svibnja 2009.), brazilski glumac, redatelj, kazališni pedagog i teoretičar,[1] tvorac Kazališta potlačenih. Riječ je o obliku interaktivnog kazališta[2] u sklopu kojeg se razvilo više kazališnih tehnika. Najpoznatija od njih, forum kazalište, se koristi u više od 100 zemalja.
Životopis
Studirao je režiju i dramaturgiju na njujorškom Sveučilištu Columbia. Nakon povratka u Brazil 1956. vodi Teatar Arena u São Paulu sve do 1971. U tom je razdoblju formirao svoje teorije, spojivši učenje Bertolta Brechta i K. S. Stanislavskoga s tradicijom brazilskog kazališta.[1]
Godine 1971. ga uhićuje vojna hunta. Idućih 15 godina provodi u egzilu. U Parizu osniva centar u kojem prakticira svoja teatrološka učenja.[2] Kazalište potlačenih smjera k tome da kroz interaktivne scenske vježbe pozitivno djeluje na gledatelje, koji i sami sudjeluju u predstavi. Kroz vođeno igranje uloga osvješćuju načine rješavanja teškoća u društvenim interakcijama (na poslu, u školi, obitelji itd.) u kojima se nalaze u potlačenom položaju.
U Europi održava ugledne kazališne radionice na temu revolucionarnoga potencijala scenskog izričaja.[1]. U prvoj polovici 1980-ih organizira međunarodne festivale Kazališta potlačenih.[2] U Brazil se vraća 1986.
Teatrološka načela i rezultate istraživanja je izložio u esejima "Igre za glumce i ne-glumce" (Jogos para atores e não-atores, 1977), "Kazalište potlačenih" (Teatro do oprimido, 1979), "Duga želje" (O arco-íris do desejo, 1990) i "Legislativno kazalište" (Teatro legislativo, 1996).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 LZMK; Hrvatska enciklopedija, Boal, Augusto (pristupljeno 23. siječnja 2018.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Augusto Boal, Encyclopædia Britannica, 22 lipnja. 2009 (pristupljeno 23. siječnja 2018.)