Augustin Dragan Dujmušić
Augustin Dragan Dujmušić (Gradačac, 1884. - Varaždin, 1916.) je bio jedan od poznatih hrvatskih kapucina i hrvatskih pjesnika.
Rodio se bosanskoposavskom gradiću Gradačcu 1884. godine. U Gradačcu pohađa osnovnu školu, a više školovanje je imao u Travniku, u nadbiskupskom dječačkom sjemeništu.
Za školovanja se pokazao izvrsnim učenikom koji se pored nastavnih obveza, pokazao nadarenim za glazbu, a pisao je i svoje prve pjesme.
Na sjemenišnim akademijama je bio čestim sudionikom u svojstvu recitatora vlastitih pjesama, spjevanih za pojedine prigode ili u svojstvu glazbenika u orkestru.
1903. je otišao studirati bogoslovlje u Sarajevo. U sarajevskoj bogosloviji je još više pisao pjesme. Djela je slao u časopise Vrhbosnu, Glasnik Presvetog Srca Isusova, Serafinski perivoj i ine.
Za vrijeme studija se priključio Đačkom katoličkom pokretu, zajedno s Galovićem, Ljubomirom Marakovićem, Poljakom i ostalima.
Zaredio se 24. ožujka 1907. u Sarajevu, a iste godine 7. travnja je Mladu misu služio u rodnom gradu.
Zbog njegovog glazbenog dara, nadbiskup Josip Stadler ga je, nakon što je Dujmušić završio studij, poslao studirati glazbu na uglednom cecilijanskom glazbenom učilištu u Regensburgu. Po završetku studije se vratio u Bosnu 1909. godine. Ondje je bio duhovnim pomoćnikom u katedrali u Sarajevu.
1912. je stupio u kapucinski novicijat, a za ime je uzeo ime sv. Augustina. Položivši zavjete, provincijal mu je dodijelio boravak u riječki samostan. Ondje je obnašao funkciju lektora bogoslovije (u kapucinskoj izdavačkoj kući Dobre štampe), a vodio je Treći franjevački svjetovni red i Kćeri Marijine.
U Rijeci je pisao za nedjeljnji prilog Riječkih novina, tumačeći nedjeljna evanđelja. Pisao je za list Naša Gospa Lurdska, u kojem je pokrenuo prilog Sveti rad.
Borio se protiv alkoholizma u narodu. U tom je pravcu 1914. utemeljio protualkoholno društvo Sveta Vojska, uglazbivši i koračnicu tog društva.
U svojoj rubrici "Sveti rad" u listu Naša Gospa Lurdska je pisao tekstove kojima je bio cilj što bolje narodu objasniti djelatnost apstinentskog pokreta, kojemu je za zaštitnika izabrao sv. Ivana Krstitelja. Akcija s ovim pokretom je postigla uspjeh u đačkom katoličkom pokretu i crkvenim učilištima.
Od brojnih poslova se fizički izmorio, a obolio je i od sušice.
Radi oporavka ga provincijal 1915. šalje na Lapad k Gospi od Milosrđa, pomoračkom zavjetnom svetištu. Stanje mu se nije popravilo. Zaželio je otići u samostan u Varaždin, čemu mu je se i udovoljilo. Zdravlje se i dalje pogoršavalo, zbog čega ga se smjestilo u gradsku bolnicu. Umro je 1916. godine.
Izvori
- Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića Poznati hrvatski kapucini