Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Arheološki muzej u Dubrovniku

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Arheološki muzej
Lokacija Dubrovnik, Hrvatska
Ravnatelj Pavica Vilać
Kustos Romana Menalo, viši kustos i voditeljica
Ljiljana Kovačić, kustos
Ivona Michl, kustos
Web http://www.dumus.hr/hr/arheoloski-muzej/

Arheološki muzej u Dubrovniku nema stalni prostor ni postav. Muzeju su na korištenje privremeno dodijeljene prostorije s manjom priručnom bibliotekom. Građa muzeja podijeljena je za sada u sedam zbirki.

Zbirke

Prethistorijska zbirka

Ova zbirka sadrži razne predmete od ranog neolita do razdoblja mlađeg željeznog doba, a osobito se ističe velika keramička građa s istraživanja u špilji Gudnji kraj Stona, koja još nije objavljena.[1]

Antička zbirka

Predmeti zbirke svjedoče o rimskoj nazočnosti na istočnojadranskoj obali i najvećim dijelom potječu iz agera antičkoga Epidaura, agrarne kolonije osnovane za vladavine Augusta, a današnjeg Cavtata.

Najbrojniji su keramički ulomci posuda i amfora, slijede ih fragmenti kamene arhitektonske plastike i sepulkralnih spomenika, a manji broj su stakleni, metalni i koštani predmeti. Od kamenih spomenika ističu se nadgrobne stele, skulptura Minerve, glava satira, glava bradatog muškarca (cara), starokršćanski kapiteli i menza. Sitni keramički, stakleni, metalni i koštani predmeti svjedoci su svakodnevnoga, duhovnoga i zagrobnog života.

Muzej je istražio najznačajniji komunalni ostatak antičkog Epidaura, akvedukt Vodovađa – Cavtat, za kojega se izgradnju predlaže vrijeme kad je upraviteljem Dalmacije bio P. C. Dollabela (od 14. do 20. god.), za careva Augusta i Tiberija. Jedan od dva nepotpuna natpisa iz Cavtata, koji ga spominju, govore o većoj građevinskoj djelatnosti koju je izvela VI. kohorta. Na poluotoku Sustjepanu u Cavtatu istraživanja su iznjedrila temelje antičke gradogradnje. [2]

Ranosrednjovjekovna zbirka

Najveći dio ove zbirke su kameni spomenici koji su nekada pripadali interijeru brojnih benediktinskih crkava u Dubrovniku i njegovoj okolici. Čine ih dijelovi crkvenog namještaja i arhitektonske plastike predromaničkoga i ranoromaničkog sloga a datirani su od 8. do 12. stoljeća. Ukrašeni su najčešće karakterističnim pleternim kompozicijama i geometrijsko biljnim motivima u plitkom reljefu, a samo su rijetki s latinskim natpisima koji se, s obzirom na umetnuta slova grčkog alfabeta, datiraju u 9. stoljeće i odaju utjecaj Bizanta. U Dubrovniku je djelovala kvalitetna klesarska škola s radionicama i vrsnim majstorima klesarima.

Najbrojniji i najkvalitetniji su nalazi iz crkve sv. Petra Velikog iz istoimenoga seksterija. Najreprezentativniji dio fundusa može se razgledati na privremenoj izložbi Ranosrednjovjekovna skulptura u tvrđavi Revelin. U zbirci su još i dijelovi nakita i crkvenog pribora.

U okviru projekta Hrvati Crvene Hrvatske, korijeni, pokrštavanje i življenje do kraja srednjega vijeka, upriličene su dvije izložbe: Konavle – srednjovjekovna groblja i Arheološka baština Župe dubrovačke, na kojima su prvi put javnosti predstavljeni konavoski i novopronađeni župski glagoljični zapisi iz 11. stoljeća.

Zbirka sadrži sljedeće eksponate:

  • Ulomak propovjedaonice - ukrašena kamena ploča od vapnenca iz 10. ili 11. stoljeća,
  • Plutej - mramorni plutej iz 10. ili 11. stoljeća,
  • Tranzena - izdubljena i ukrašena ploča od vapnenca iz 10. ili 11. stoljeća.

Od 13. stoljeća do potresa 1667. godine

Zbirka sadrži razno posuđe i metalne predmete koji su otkriveni tijekom arheoloških istraživanja prije radova na restauraciji i obnovi stare gradske jezgre grada Dubrovnika i pojedinih spomenika u okolici grada nakon potresa 1979. godine.[3] Neki od eksponata:

  • Gospa s djetetom - Kip Gospe koja s djetetom u krilu sjedi na prijestolju. Izrađen je iz vapnenca u 13. stoljeću,

Zbirka Vaza

Muzejska zbirka vaza se sastoji od dvije zbirke koje je muzej krajem prošlog stoljeća dobio kao donacije. Pbirka kasnogeometrijskog stila je porijeklom sa Cipra, a druga crvenofiguralna iz Kampanije. U muzeju se nalazi i nekoliko korintskih vaza za koje se pretpostavlja da su nađene na otoku Korčula. Ove zbirke još nisu objavljene.[4]

Egipatska zbirka

Zbirka ima dvjesto trideset i osam predmeta i druga je po veličini u Hrvatskoj. Nastala je darovanjima Domorodnome muzeju koncem 19. stoljeća, a među poznatim donatorima su braća Amerling, Tonko Kurajica i Ivo Nardeli. Petorica braće Amerling bili su veliki dobročinitelji i donatori, a Frano i Nikola su 1872. Muzeju, među ostalim predmetima, darovali i zbirku staroegipatskih predmeta. Stručna je ekspertiza pokazala da je najveći broj njih autentičan, i datirani su od III. međurazdoblja (1069. – 664. pr. Kr.) preko saitskog (664. – 525. pr. Kr.) do kasnog razdoblja (525. – 322. pr. Kr.) te u helenističko (322. – 30. pr. Kr.) i rimsko razdoblje (30. pr. Kr. – 395.).

Prevladavaju amuleti, kipići božanstava, skarabeji i nakit. Osobito su vrijedne ušabti-figurice i amuleti s raznovrsnim prikazima; primjerice: trojstva, dva pera, oka, patuljka ili, najpopularniji među njima, skarabeji. Među predmetima je i mumija sastavljena od dijelova više ljudskih tijela, a trup joj je načinjen od slame. Vješta je to kreacija ilegalnih trgovaca iz 19. stoljeća, u vrijeme velikog zanimanja kolekcionara i muzeja za predmete egipatske civilizacije.

Numizmatička zbirka

Zbirku čini više stotina primjeraka metalnoga novca i medalja, počevši od grčko-ilirskog novca, rimskoga republikanskog i carskog novca, te bizantskoga, do turskog i novca koji je kovala Dubrovačka Republika. Dio fonda zbirci je doniran, pojedini primjerci su prikupljeni arheološkim istraživanjima u Dubrovniku i široj okolici, a najviše je nalaza dalo istraživanje dubrovačke Katedrale.

Izvori

  1. Arheološki muzej - Prethistorijska zbirka Pristupljeno 3. prosinca 2010.
  2. [1] DUM, 14. kolovoz 2013.
  3. Dubrovački muzeji - Od 13. stoljeća do potresa Pristupljeno 3. prosinca 2010.
  4. Arheološki muzej - Zbirka vaza Pristupljeno 3. prosinca 2010.

Vanjske poveznice