 |
Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanja netočnih prijevoda i konstrukcija. (pomoć) Ne uklanjajte sami ovaj predložak. Prepustite to administratorima.
|
Argument privatnog jezike tvrdi da je jezik, razumljiv samo jedanom čovjeku nedosljedan, a predstavio ga je Ludwig Wittgenstein u svojim kasnijim djelima, posebno u filozofskim istraživanjima.[1] Argument je bio središte filozofske rasprave u drugoj polovici 20. stoljeća.
U Investigations (Istraživanje) Wittgenstein ne iznosi svoje argumente na sažet i linearan način; umjesto toga, on opisuje posebna korištenja jezika, i potiče čitatelja da razmisli o posljedicama takvog korištenja. Kao posljedica toga, postoji značajna rasprava o prirodi argumenta i njegove upletenosti. Zaista, to je postalo općeprihvaćeno govoriti o argumentu privatnog jezika.
Povjesničari filozofije vide prethodnike argumenta privatnog jeziks u različitim izvorima, posebno u radovima Gottlob Frege i John Locke.[2] Locke, također, istaknuti predstavnik cilja argument, jer on je predložio u svom eseju relativno ljudskog razumijevanja , da označitelj riječi je ideja iza koja toga stoji.
- PREUSMJERI Predložak:Izvori