Argument privatnog jezika

Argument privatnog jezike tvrdi da je jezik, razumljiv samo jedanom čovjeku nedosljedan, a predstavio ga je Ludwig Wittgenstein u svojim kasnijim djelima, posebno u filozofskim istraživanjima.^[1] Argument je bio središte filozofske rasprave u drugoj polovici 20. stoljeća.

U Investigations (Istraživanje) Wittgenstein ne iznosi svoje argumente na sažet i linearan način; umjesto toga, on opisuje posebna korištenja jezika, i potiče čitatelja da razmisli o posljedicama takvog korištenja. Kao posljedica toga, postoji značajna rasprava o prirodi argumenta i njegove upletenosti. Zaista, to je postalo općeprihvaćeno govoriti o argumentu privatnog jezika.

Povjesničari filozofije vide prethodnike argumenta privatnog jeziks u različitim izvorima, posebno u radovima Gottlob Frege i John Locke.^[2] Locke, također, istaknuti predstavnik cilja argument, jer on je predložio u svom eseju relativno ljudskog razumijevanja , da označitelj riječi je ideja iza koja toga stoji.

PREUSMJERI Predložak:Izvori

↑ Wittgenstein introduced the notion in §243, and argues for its impossibility in §244-§271. Key passages occur in §256-§271.
↑ A detailed account can be found in: Dejnozka, Jan Origins of the Private Language Argument Diálogos 66, 59–78, 1995

[1] Wittgenstein introduced the notion in §243, and argues for its impossibility in §244-§271. Key passages occur in §256-§271.

[2] A detailed account can be found in: Dejnozka, Jan Origins of the Private Language Argument Diálogos 66, 59–78, 1995

[1]

[2]