Arabatska prevlaka (ukrajinski: Арабатська стрілка, ruski: Арабатская стрелка, krimskotatarski: Arabat beli) je ime za uski i dugi sprud koji se prostire uz istočnu obalu Krima.[1]
Geografske karakteristike
Arabat je uska (od 270 m do 8 km) i 113 km dug pješčani sprud koja razdvaja slana jezera Sivaša od Azovskog mora.[1]
Ime
Prevlaka se obično naziva Arabatska strjelica ((ukr.) Арабатська стрілка, Arabatska strilka; (krim. tat.) Arabat beli; (rus.) Арабатская стрелка, Arabatskaya strelka). Podrijetlo ovog imena nije poznato, ali seže do sredine 19. stoljeća.[2]
Ime prevlake može biti vezano za tvrđave Arabat, osmanske utvrde iz 17. stoljeća na južnom ulazu u prevlaku. Druga mogućnost je da "Arabat" potječe ili od arapskog "rabat" što znači "vojni post" ili arapskog "rabad" što znači "predgrađe".[3]
Geografija i geologija
Arabatska prevlaka dugačka je 112 km,[4] i široka od 0,270 do 8 km;[2][5][6] Površina joj je 395 km2 što daje prosječnu širinu od 3,5 km. Prevlaka je niska i ravna na strani Azovskog mora, dok je obala okrenuta Sivašu razvedenija. Sadrži dva područja koja su široka 7–8 km i imaju brda boje smeđe gline; Nalaze se 7,5 km, odnosno 32 km od Heničeskog tjesnaca. Gornji slojevi ostalih dijelova prevlake formirani su od pijeska i školjaka ispranih tokovima Azovskog mora. Voda uz obalu je plitka, s dubinom od jedva 2 m na nekih 100–200 m od obale.[7] Temperatura vode zimi je oko 0 °C (blizu smrzavanja), 10–15 °C u proljeće i jesen i 25–30 °C u ljeto; a temperatura zraka je gotovo ista.[8]
Povijest
Ova prevlaka je relativno mlada, nastala sedimentacijskim procesima oko 12. stoljeća.[9]
Arabatska prevlaka je bila divljina do 1835. godine, kada su izgrađene cesta i pet stanica, u razmacina od 25 do 30 km, za poštansku dostavu. Kasnije, u 19. stoljeću, na prevlaci je nastalo 25 seoskih i 3 vojna naselja i jedno selo po imenu Arabat. Seosko stanovništvo brojilo je oko 235 ljudi, a uglavnom su se bavili ribarstvom, poljoprivredom i proizvodnjom soli. Ova posljednja aktivnost tradicionalna je za regiju zbog ogromnih područja plitke i vrlo slane vode u sivaškim lagunama. Proizvodnja soli u 19. stoljeću iznosila je oko 24.000 tona godišnje samo na Arabatskoj prevlaci.[10]
Danas je prevlaka lječilište, a njegova Azovska strana se koristi kao plaža. Dok je prevlaka geofizički dio Krimskog poluotoka, politički je podijeljena između Ukrajine i Krima. Dio sjeverne polovice prevlake pripada Hersonskoj oblasti (Ukrajina), dok je njegov južni dio, de facto od 2014., dio Ruske Republike Krim.[11][12] Čitava prevlaka je tijekom Ruske aneksije Krima bila okupirana, a Rusija je svoje snage povukla sa sjevernog dijela prevlake u prosincu 2014.[13]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 "Arabat Spit" (engl.). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/31528/Arabat-Spit Pristupljeno 20. ožujka 2014
- ↑ 2,0 2,1 Shutov, Introduction (Arhivirano 4. veljača 2013.)
- ↑ Arabat Foretress (Arhivirano 23. ožujak 2014.) (in Russian)
- ↑ Petrov, V.P. (1964). Geography of the Soviet Union: Physical features. str. 112. https://books.google.com/books?id=MPMnAQAAIAAJ&q=112+km+arabat&dq=112+km+arabat
- ↑ V. I. Borisov and E. I. Kapitonov (1973) (rus.). Azov Sea. KKI. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujan 2010.. http://azov.tv/azovsea.html Pristupljeno 20. lipanj 2010.
- ↑ "Sivash" (rus.). Great Soviet Encyclopedia. http://slovari.yandex.ru/dict/bse/article/00070/78500.htm
- ↑ Арабатская стрелка (Arhivirano 22. veljača 2011.) (in Russian)
- ↑ Shutov, Part 5 (Arhivirano 4. veljača 2013.)
- ↑ Shutov, Part 4 (Arhivirano 4. veljača 2013.)
- ↑ Semenov, p.111
- ↑ Gutterman, Steve. "Putin signs Crimea treaty, will not seize other Ukraine regions". Reuters.com. https://www.reuters.com/article/2014/03/18/us-ukraine-crisis-idUSBREA1Q1E820140318 Pristupljeno 26. ožujak 2014.
- ↑ Ukraine crisis timeline, BBC News
- ↑ "ru:Россия убрала войска с Арабатской стрелки" (rus.). Ukrinform. 9. prosinac 2014.. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpanj 2015.. http://www.ukrinform.ua/rus/news/rossiya_ubrala_voyska_s_arabatskoy_strelki Pristupljeno 14. travanj 2016.
Vanjske poveznice
- Arabat Spit (engl.)