Aquae Iasae

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ostaci rimskih termi u Varaždinskim Toplicama

Aquae Iasae, bilo je rimsko naselje, na području današnjih Varaždinskih Toplica. Danas je to ime za arheološki lokalitet.

Povijest naselja

U Panoniju, odnosno Ilirik, Rimljani su počeli prodirati između 35. i 34. godine prije Krista pod vodstvom Oktavijana. Nakon Velikog ilirskog ustanka (poznatog kao Batonov ustanak), koje je Rimsko Carstvo vodilo protiv panonsko-dalmatinskih plemena od 6. do 9. godine pod vodstvom Tiberija i njegovg nećaka Germanika, Ilirik je konačno osvojen. Podijeljen je u dvije provincije; Pannoniu i Dalmatiu. Pannonia je nešto kasnije, u 2. stoljeću, podijeljena na Pannoniu Superior (Gornju Panoniju na zapadu) te na Pannoniu Inferior (Donju Panoniju na istoku). Tada je počela intenzivna urbanizacija Panonije.

Varaždinske Toplice, u antičko doba poznate kao Aquae Iasae, ime su dobile po plemenu Jasi[1] koje je nastanjivalo to područje prije dolaska Rimljana. Pripadale su u Pannoniju Superior, smještene na rijeci Bednji, u neposrednoj blizini rijeke Drave. Nalazile su se na prometnici koja je spajala Poetovio, današnji Ptuj u Sloveniji, i Ioviu-Botivo, današnji Ludbreg. Ta dva grada bila su važna trgovačka središta u doba Rimskog Carstva. Ne zna se točna godina gradnje Aquae Iasae, ali pretpostavlja se da je to bilo u vrijeme Flavijevske dinastije. Osim Varaždinskih toplica, na području koje su nastanjivali Jasi, nalazilo se još nekoliko danas poznatih toplica poput Krapinskih, Stubičkih, Tuheljskih, Čateških te Daruvarskih [2].

Jasi su u trećem stoljeću prije Krista pali pod utjecaj keltskih plemena i došlo je do miješanja njihove kulture. O tome nam svjedoče mnogi epigrafski spomenici nađeni na tom području. Prvi kontakt s Rimljanima ostvaren je polovicom drugog stoljeća[2], a potpuna integracija Jasa u rimsku kulturu dogodila se relativno brzo, nakon već spomenutog Batonovog ustanka.

Javni dio rimskog naselja nalazio se na najvišoj terasi brežuljka Varaždinskih toplica, danas je tu park, i arheološki lokalitet. Stambeni dio Aquae Iasae bio je na terasama koje se spuštaju prema podnožju brijega, a u samom podnožju ustanovljeni su obrtničko-trgovački i sajamski objekti. Krajem III. st. n.e. Aquae Iasae su opustošene u provali Gota, a početkom IV. st. obnavlja ih imperator Konstantin Veliki. Naselje je potpuno propalo i opustošeno u IV. st. za vrijeme provale naroda.

Religija i umjetnost

Aquae Iasae bilo je jedno od značajnijih trgovačkih, religijskih i lječilišnih centara Rimskog Carstva. Glavni razlog naseljavanja upravo ovog područja bila je termalna sumporna voda kojoj je temperatura na mjestu izviranja dosezala čak 58 °C[1]. Zbog ljekovitosti vode, toplice su bile pogodne za liječenje bolesti i ozljeda te su ih često posjećivali i vojnici. Osim kupališnog dijela, uza sklop se vezao i stambeni dio te dio vezan uz trgovinu i promet. Tijekom četiri stoljeća postojanja, kompleks je mijenjao svoj izgled, ali ne i sadržaj. Bio je obnavljan i nadopunjavan, ali je zadržao svoj javni, kultni i kupališni karakter[3]. Na sjeveru se nalaze tri hrama odvojena od zgrade kupališta i kupališne bazilike na jugu termalnim izvorom.

Veliku važnost Aquae Iasae, osim ostataka arhitekture i skulptura, potvrđuju nađeni kameni natpisi putem kojih su posjetioci toplica zahvaljivali raznim božanstvima[3]. Štovalo se uglavnom ona božanstva koja su bila zadužena za očuvanje zdravlja, na primjer Minerva, Dijana i Apolon, Eskulap i drugi. Među navedena božanstva spadaju i nimfe kao zaštitnice izvora vode, ali i Mitra, istočnjački bog uz kojeg vežemo misterijske kultove.

Dijana

Dijanin kult prisutan je u toplicama, a ona je, između ostalog, bila zaštitnica žena i porođaja. Odgovara grčkoj Artemidi, božici lova, Apolonovoj sestri blizanki. Pronađeni su natpisi upućeni njoj samoj ili u kombinaciji s nimfama. Na jednoj nađenoj skulpturi prikazana je s polumjesecom na glavi i poistovjećena s božicom mjeseca Lunom. Analogno tome njezin brat Apolon, također štovan u toplicama, postaje bog sunca, Sol. Prikazan je kao mladić sa zrakastom krunom na glavi, a pored njega nalazi se tronožac oko kojeg je omotan piton, definirajući ga tako kao Apolona Pitijskog. Ta dva primjera daju naslutit da je sinkretizam igrao ulogu u religiji toga doba. Pojava božanstava drugog imena, ali s istim karakteristikama zapravo nije novost u rimskoj religiji. Gotovo sva božanstva preuzeta su od Grka ili iz istočnjačkih i drugih kulotva, no nadjenuta su im druga (ponekad čak i ista) imena. Tek je nekolicina bogova izvorno rimska, na primjer bog šume Silvan (kojeg opet možemo povezati s grčkim bogom Panom, ali ne u potpunosti).

Nimfe

Najbrojniji spomenici su, bez sumnje, oni posvećeni nimfama. Nimfe kao zaštitnice vode imaju svoju posebnu ulogu u Varaždinskim Toplicama. Prikazivane kao mlade ljepotice, bile su pratiteljice Apolona i Dijane[4]. Najviše su se štovale lokalne nimfe Iasae[3]. Postoje dva tipa prikazivanja nimfi u Varaždinskim Toplicama: u stojećem stavu i u polusjedećem stavu. Na nađenim reljefima prikazane su po tri nimfe s atributima vezanim uz vodu, primjerice školjke, razna morska bića (hipokamp, dupin) ili trstike. Gornji dio tijela im je nag, a donji prekriven nabranom tkaninom. Nimfa koja stoji u sredini ističe se drugačijom pozom ili atributom u ruci. Osim reljefnih prikaza, nađeno je preko deset kamenih natpisa posvećenih njima[5]. Većinu natpisa posvetili su nimfama vojnici višeg položaja i legionari.

Minerva

Najveća i najbolje očuvana skulptura je ona posvećena božici Minervi. Varaždinske Toplice prepoznatljive su po njoj pa bi se moglo reći da je postala njihov simbol. Nalazila se u jednom od hramova posvećenih kapitolinskoj trijadi, uz Jupitera i Junonu. Minerva, grčki pandan Ateni, prikazana je sa svojim tipičnim atributima. Ima šljem s perjanicom na glavi, egidu (štitnik za prsa) s likom Meduze, dugu nabranu togu, štit i zmiju pokraj lijeve noge. Zanimljivo je što je skulptura nađena in situ tako da nije bila uništena za vrijeme ranog kršćanstva, nego je upravo suprotno, njen hram bio jedini poganski hram koji nije bio srušen ili pretvoren u crkvu, već korišten u religijske svrhe. Osim toga, važan je primjer kvalitetnog kiparskog umijeća lokalnih majstora. Iako je dugo postojala teorija da je kopija grčkog originala, neka recentna istraživanja ističu kako ona spaja klasični prikaz s lokalnim elementima što bi trebalo značiti da nije nastala prema isključivo grčkom predlošku [6]. Bila je božica ratnika i medicine, idealno božanstvo za ove toplice.

Posebnost Aquae Iasae je i u tome što se voda dovodila u kupalište sustavom kanala. Sličan sistem prisutan je i u Aquae Sulis, rimskom naselju koje se nalazilo u provinciji Britaniji, smješteno u danjašnjem gradu Bathu, u Engleskoj. Lječilišni kompleks i religiozno središte prilično sličan Varaždinskim Toplicama i po tome što im je glavno božanstvo bila Minerva. U Aquae Sulis štovala se Minerva Sulis, jedan od najboljih primjera interpretatio Romana, odnosno ranije spomenutog sinkretizma, tumačenja lokalnih božanstava na rimski način. Tako je Minerva Sulis spoj rimske božice Minerve, mudrosti, lječilištva i rata, te lokalne keltske božice Sulis, za koju se vjerovalo da živi ispod izvora i grije vodu.

Asklepije

Asklepije, bog liječništva, posve je logičan odabir božanstva za Varaždinske toplice. Nađeni reljef prikazuje Eskulapa s kćeri Higijom i sinom Telesforom. Prema mitu Eskulap, odnosno Asklepije, znao je liječiti sve bolesti i sve vrste ozljeda, pa čak i oživljavati mrtve. Njegov atribut je zmija omotana oko štapa koji se i danas koristi kao simbol za ljekarne i bolnice. Carevi su također posjećivali toplice, pa tako upravo uz ovaj reljef Eskulapa vežemo cara Karakalu koji mu je, da što prije ozdravi, donosio votivne darove ili osobno ili preko svog delegata.

Mitra

Posebno je zanimljiva pojava natpisa posvećenog bogu Mitri. On je bio perzijski bog svjetla, čiji se kult proširio u Rimu i u manjoj mjeri u Grčkoj. Najveći procvat kulta bio je u 3. stoljeću, a zatim je nestao ustupivši mjesto kršćanstvu (uočene su mnoge sličnosti, na primjer Krist i Mitra su prema predaji rođeni 25. prosinca…)[4]. Mitra se dovodio u vezu s bogom sunca, a pronalazak jednog natpisa posvećenog njemu ne iznenađuje jer je nedaleko, u Ptuju, bilo veliko mitraičko središte[7].

Romanizacija

Proces romanizacije prisutan je u gotovo svim rimskim provincijama toga doba. Ne treba ga shvaćati ekstremno (kako je često shvaćen), jer to nije jednostrani proces koji se događa samo od strane Rimljana. On je obostran i uključuje ispreplitanje religija i običaja dvaju naroda. Ispreplitanje poganskih religija nije neobična pojava s obzirom na to da sve politeističke religije imaju slična božanstva i štuju ih na sličan način. Primjerice, bog sunca obavezan je kod pogana, pa tako postoje Apolon, Helije, Sol, Mitra, Ra i mnogi drugi. Još jedan problem kod pojma romanizacija javlja se u samom imenu. Romanizirati znači učiniti nešto rimskim, ali ono što se zapravo događa je to da se i rimska religija mijenja pod utjecajem drugih religija. Znači rimska religija nije fiksna i statična, nego fleksibilna. U svakom slučaju dominira, ali ne ostaje nepromijenjena. Prema tome, trebalo bi koristiti pojam integracija, koja je, prema znanstvenicima, najbolja metoda akulturacije[8]. Radi se o spajanju kultura čiji rezultat nije nastajanje neke nove kulture, nego uvođenje novih elemenata u već postojeće. Jedini uvjet za integraciju jest taj da narodi budu otvoreni prema novim i drugačijim običajima, a Rimljani su to svakako bili[9].

Arheološka istraživanja

Aquae Iasae je sigurno jedan od najvažnijih lokaliteta na području Hrvatske. Istraživanje je još 1953. godine započeo Arheološki muzej u Zagrebu pod vodstvom profesora Marcela Gorenca, a istraženo je čak 6000 m². Mnogo toga je sačuvano zbog naslaga sedre koje su se godinama nakupljale i “štitile” kompleks od propadanja. Najbolje očuvani su dijelovi nastali u 4. stoljeću, za vrijeme cara Konstantina koji je obnovio toplice. Iz tog razdoblja sačuvani su zidovi visine i do 3 metra, freske na zidovima, sustav za grijanje prostora te žbukani pod. Posljednje istraživanje vođeno je u razdoblju između 2011. i 2013. godine. Rezultati istraživanja pokazali su da je u 1. stoljeću cijelo svetište bilo posvećeno nimfama, otuda i toliko zapisa posvećenih njima. U 2. stoljeću svetište se proširilo u vidu foruma sa svetištem, te su shodno tome uvedeni novi kultovi. Skulptura Minerve i njoj odgovarajući zapis pronađeni su još krajem 1960-ih, nađen je i zapis posvećen Junoni, bez skulpture, dok za treće božanstvo kapitolinske trijade, Jupitera, još uvijek nije nađena niti jedna potvrda. To dovodi u pitanje definiranje nađenog hrama kao svetišta posvećenog vrhovnoj trijadi. Ništa se ne može sa sigurnošću tvrditi, no vjerojatno je treća prostorija bila posvećena Jupiteru, iako još uvijek nema nikakvih materijalnih dokaza za to.

Prilikom istraživanja iz 1953. godine u kupališnom parku otkriven je kompleks rimske javne arhitekture iz I.-IV. st. Ovaj sklop sastojao se od; kupališnog dijela, koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma s trijemovima smještenog oko glavnog termalnog izvora, te kapitolija s hramovima Jupitera, Junone i Minerve. Za iskapanja na lokalitetu su pronađeni brojni ostatci, primjerice dijelovi mačeva, štitova, noževa, britvi, carskog novca (koji su bacani u bazen za sreću), puno kipova nimfi (nymfus salutaris, božice ozdravljenja) i odlično sačuvan pločnik (većina ploča od mramora) iz II. stoljeća.

Najvredniji nalaz kip božice Minerve s postamentom, pronađen je tek 1967. godine na samom ulazu u hram. Minerva na glavi ima legionarski šljem, bakreno koplje i štit, a umjesto kose ima zmije (znak ljekarništva). Ovaj kip je nastao je u 2. stoljeću u Ptuju, a dao ga je izraditi vijećnik kao zavjetni dar za ozdravljenje.

U novijim istraživanjima na forumu je otkriven stari rimski bazen, koji se nekada nalazio, a i danas se nalazi na prirodnom izvoru termalne vode. Ovaj rimski bazen ima dimenzije 8x13.5 metara i dubine je 2.6 metara. Njime je bilo ograđeno prirodno izvorište termalne vode, građen je od velikih kamenih blokova, a voda se odvodila u kupalište sustavom kanala. Dosad je jedini sličan primjer takvog bazena poznat u Engleskoj - u rimskom naselju Aquae Sulis (Bath, Engleska).

Galerija djela

  • Tlocrt Aquae Iasae.png

    Tlocrt Aquae Iasae

  • Dijana-Luna.png

    Skulptura; prikaz božice Dijane - Lune

  • Apolon-Sol.png

    Skulptura; prikaz Apolona - Sola

  • Reljefi posvećeni nimfama 1.png

    Reljefi posvećeni nimfama

  • Reljefi posvećeni nimfama 2.png

    Reljefi posvećeni nimfama

  • Eskulap, Higija i Telesfor.png

    Reljef posvećen Eskulapu, Higiji i Telesforu

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Katalog izložbe “Klasični Rim na tlu Hrvatske: arhitektura, urbanizam, skulptura”, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2014., str. 133.
  2. ↑ 2,0 2,1 Blanka Misic, Cults and Religious Integration in the Roman Cities of the Drava Valley (Southern Pannonia), Doktorska disertacija, Royal Holloway, University of London, 2013., str. 52.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 Katalog izložbe “Klasični Rim na tlu Hrvatske: arhitektura, urbanizam, skulptura”, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2014., str. 134.
  4. ↑ 4,0 4,1 Vojtech Zamarovsky, Junaci antičkih mitova, Školska knjiga, Zagreb, 1985., str. 233.
  5. ↑ Blanka Misic, Cults and Religious Integration in the Roman Cities of the Drava Valley (Southern Pannonia), Doktorska disertacija, Royal Holloway, University of London, 2013., str. 64-78.
  6. ↑ Blanka Misic, Cults and Religious Integration in the Roman Cities of the Drava Valley (Southern Pannonia), Doktorska disertacija, Royal Holloway, University of London, 2013., str. 83.
  7. ↑ Blanka Misic, Cults and Religious Integration in the Roman Cities of the Drava Valley (Southern Pannonia), Doktorska disertacija, Royal Holloway, University of London, 2013., str. 80.
  8. ↑ Blanka Misic, Cults and Religious Integration in the Roman Cities of the Drava Valley (Southern Pannonia), Doktorska disertacija, Royal Holloway, University of London, 2013., str. 32.
  9. ↑ Blanka Misic, Cults and Religious Integration in the Roman Cities of the Drava Valley (Southern Pannonia), Doktorska disertacija, Royal Holloway, University of London, 2013., str. 33.
  • Istraživanja antiknog kupališta u Varaždinskim Toplicama od 1956. do 1959. godine (1962.), Vikić-Belančić, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, sv. 1, br. 1, Veljača 1958.
  • Završna istraživanja antičkog kupališnog kompleksa u Varaždinskim Toplicama, Branka Vikić-Belančić, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, sv. 4, br. 1, 1970.
  • Varaždinske toplice - Aquae Iasae u antičko doba / M. Gorenc, B. Vikić, Varaždinske Toplice : Zavičajni muzej Varaždinske Toplice, 1980.
  • Minerva iz Varaždinskih Toplica i njen majstor (1984.). Varaždinske Toplice, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, sv. 16-17, br. 1, Listopad 1984.

Literatura

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Aquae_Iasae&oldid=505021"