Sveta Stolica (lat. Sancta Sedes) ili Apostolska Stolica označava vrhovnu vlast Katoličke Crkve, odnosno papu i Rimsku kuriju.
U međunarodnim odnosima i u međunarodnome pravu Sveta Stolica je zaseban subjekt međunarodnog prava, koji se ne smije miješati s Državom Vatikanskog Grada. Naime, od prestanka Papinske države 1870. godine, pa sve do utemeljenja Države Vatikanskog Grada 1929. godine mnoge su države nastavile održavati redovite diplomatske odnose na najvišoj razini sa Svetom Stolicom i nastavile sklapati međunarodne ugovore (konkordate) i druge slične ugovore. Poslije potpisivanja Lateranskih ugovora 11. veljače 1929. međunarodni subjektivitet Svete Stolice stalno je različivan i odvajan od subjektiviteta države stvorene sklapanjem spomenutih ugovora kojima je riješeno "rimsko pitanje" nastalo ujedinjenjem Italije.
Organizacija
Papa upravlja Katoličkom crkvom preko Rimske kurije ili Rimskoga dvora. Kurija, skup institucija zaduženih za upravljanje crkvenim poslovnim na najvišoj razini, sastoji se od Državnoga tajništva, devet Kongregacija, tri Suda, jedanaest Papinskih vijeća te sedam Papinskih povjerenstava. Radom Kurije ravna Državno tajništvo kojemu je na čelu državni tajnik, uz kojega su zamjenik za opće poslove Držanoga tajništva (lat. substitutus) s prisjednikom za opće poslove (lat. adsessor), te tajnik za odnose s državama Državnoga tajništva s dotajnikom. Dok je državni tajnik redovito kardinal, zamjenik za opće poslove i tajnik za odnose s državama su nadbiskupi, a prisjednik za opće poslove i dotajnik za odnose s državama su svećenici s naslovom počastnoga prelata Njegove Svetosti.
Sveta Stolica u međunarodnom pravu
Sveta Stolica i Papa (identitet za potrebe kanonskog prava i međunarodnog prava) se smatra zajedničkom zakonu doktrinu kao suverena, ne-državni entitet u međunarodnom pravu. U međunarodnom pravu to je trenutno jedini slučaj u kojem osoba (u službenom svojstvu) na osnovu njihovih ureda i na duge staze ovaj ured pripada međunarodnim pravom subjektivnost. Tako Papa se razlikuje od običnog šef države, koja djeluje za međunarodni entitet, ali sama po sebi nije subjekt međunarodnog prava. Razlog za to je situacija koja je trebala ostati s kraja Papinskih država, Sveta Stolica bez ovog statusa, nakon što je priznanje Vatikana kao "ostatak državne crkve", ona je još uvijek u ovaj "dvojni" međunarodni suverenitet. Sveta Stolica nije identična s Katoličkom crkvom, koja je zasebna pravna osoba. Katolička crkva je sam subjekt međunarodnog prava, Papa ili Sveta Stolica, međutim, uzima kao poglavar Katoličke crkve da vani i mogu napraviti svoje vlastite interese u diplomatskih odnosa zastupljena.
Diplomacija
Sveta Stolica (ne Država Vatikanskog Grada) održava diplomatske odnose sa 179 država,[1] Europskom unijom i Suverenim malteškim viteškim redom. Sveta Stolica održava odnose posebne prirode s Palestinskom oslobodilačkom organizacijim (ured na čelu s direktorom). Za diplomatsku aktivnost zaduženo je Državno tajništvo, Odsjek za odnose s državama. Sljedeće države nemaju diplomatske odnose sa Svetom Stolicom: Afganistan, Saudijska Arabija, Brunej, Komori, Maldivi, Mauritanija, Oman, Somalija, Kina, Sjeverna Koreja, Laos, Vijetnam, Butan, Burma, Tuvalu.
Sveta Stolica je jedini subjekt međunarodnog prava iz Europe koji održava diplomatske odnose s Tajvanom (Republika Kina), i to na razini otpravnika poslova ad interim u Taipeiju, dok Tajvan ima veleposlanika pri Svetoj Stolici.
Izvori i bilješke
- Opća Enciklopedija JLZ, sv. 1 A – Bzu, Zagreb, 1977., str. 209.
- Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.
- Andrassy - Bakotić - Vukas, Međunarodno pravo 1., Zagreb 1998.
- Annuario Pontificio 2011, Libreria Editrce Vaticana 2011.
Bilješke
Poveznice
- Vatikan
- Acta Apostolicae Sedis - službeno glasilo Svete Stolice