Apostil

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Apostille' (hrv. Apostil ili formalno Potvrda Apostille) je specijalizirani pečat, odnosno potvrda kojom se, na temelju Haaške konvencije iz 1961. godine, ukida potreba za potpunom legalizacijom (nadovjerom) stranih javnih isprava. Ovom se potvrdom u međunarodnom pravnom prometu potvrđuje vjerodostojnost potpisa službene osobe, svojstvo u kojem je potpisnik dokumenta postupio te istinitost pečata ili štambilja kojim je isprava proviđena. Dokument koji sadrži ovu potvrdu oslobođen je bilo kakve daljnje ovjere te se može izravno koristiti u svim država ugovornicama spomenute konvencije.

Povijest i Haaška konvencija

Potreba za uvođenjem Apostillea nastala je zbog razvoja međunarodnoga pravnog prometa kako bi se pojednostavila komplicirana i dugotrajna procedura pune legalizacije dokumenata preko ministarstava vanjskih poslova i konzulata. Ovaj je sustav službeno uspostavljen 5. listopada 1961. godine, kada je usvojena Haaška konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava. Republika Hrvatska je na temelju notificiranja o sukcesiji od 22. siječnja 1994. godine postala stranka ove Konvencije, preuzevši obveze koje je prethodno ratificirala bivša država 1962. godine.

Namjena i primjena

Apostille se primjenjuje isključivo na javne isprave koje su izdane u jednoj državi ugovornici, a trebaju se upotrijebiti na teritoriju druge države koja je također potpisnica Haaške konvencije. Najčešći dokumenti koji zahtijevaju ovu vrstu ovjere su izvatci iz matičnih knjiga (rođenih, vjenčanih, umrlih), diplome, svjedodžbe, uvjerenja o nekažnjavanju, kao i sudske presude, javnobilježničke isprave ili ovjerene punomoći. Važno je napomenuti da se Apostille odnosi samo na potvrdu autentičnosti formalnih elemenata dokumenta (potpis i pečat službene osobe), dok se njime ne potvrđuje niti mijenja sadržaj samoga dokumenta.

Izgled potvrde

Prema odredbama Haaške konvencije, Potvrda Apostille mora imati oblik kvadrata sa stranicama duljine od najmanje 9 centimetara. Naslov potvrde mora biti ispisan na francuskom jeziku: „Apostille (Convention de La Haye du 5 octobre 1961)”. Sama potvrda sadrži ukupno 10 obveznih i numeriranih polja koja obuhvaćaju sljedeće podatke:

  1. Država podrijetla dokumenta
  2. Ime osobe koja je potpisala javnu ispravu
  3. Svojstvo/funkcija u kojoj je ta osoba postupila
  4. Naziv tijela čiji pečat ili žig dokument nosi
  5. Mjesto ovjere
  6. Datum ovjere
  7. Naziv tijela koje izdaje potvrdu Apostille
  8. Serijski broj Apostillea
  9. Pečat ili žig tijela koje je izvršilo ovjeru Apostilleom
  10. Potpis službene osobe koja je izdala Apostille

Potvrda se stavlja na sam dokument ili na njegov dodatak (allonge).

Nadležnost za izdavanje u Hrvatskoj

Svaka država ugovornica samostalno određuje tijela koja su nadležna za izdavanje ove potvrde. U Republici Hrvatskoj za izdavanje potvrde Apostille nadležni su općinski sudovi (odnosno predsjednik suda ili ovlašteni sudac), i to za dokumente koje su izdala tijela koja imaju svoje sjedište na području tog konkretnog suda. Za dokumente koje izdaju središnja državna tijela, nadležnost može imati i Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske. Nakon što se dokument adekvatno ovjeri Apostilleom na sudu, u pravilu se pristupa prevođenju cjelokupnog teksta (uključujući i sam Apostille) od strane ovlaštenog stalnog sudskog tumača za jezik države u kojoj će se dokument koristiti.

Izvori


Vanjske poveznice