Antun Nagy

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Antun Nagy (Požega , 14. siječnja 1774. - Vojvodina, 1847.), hrvatski književnik.

Životopis[uredi]

Pravo je završio u Pešti. Radio je kao profesor gramatike i povijesti u Zagrebačkoj akademiji, a od 1809. godine djeluje kao cenzor i revizor knjiga u Budimu.[1] Pisao je književna djela i pjesme, prevodio, izdavao kalendare, a 1818. čak i pokušao tiskati novine. Kroz svoje djelovanje, zauzimao se za jedinstveni književni jezik te na neki način i bio preteča ilirskog pokreta. Djela je prevodio mješavinom kajkavskog i štokavsko-ikavskog govora.

Najpoznatije mu je djelo "Ispisivanje življenja i čini Napoleona..." (Izpiszavanye xivlenya i csinih Napoleona czeszara Franczuzah i kralya od Italie : od nyegovog narodgyena do vrimena szkloplyenoga mira u Tilsitu / iz nimachkogo u narodni jezik prenesheno po Antunu Nagy) koje je tiskano u Zagrebu 1810.

Izvori[uredi]

  1. www.gimpoz.hr, pristupljeno 19. prosinca 2015.