Antun Fabris

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Antun Fabris (Dubrovnik, 5. travnja 1864. - Dubrovnik, 14. listopada 1904.), dubrovački filolog, slavist i novinar, podrijetlom Korčulanin, član srbokatoličkog pokreta.

Godine 1885. završio je gimnaziju u Dubrovniku. Bio se oduševio srbokatoličkim idejama svojih profesora Luka Zore i Pera Budmanija, pa je aktivno sudjelovao u radu srpske dubrovačke mladeži, a u zrelim godinama postao je jednim od najutjecajnijih dubrovačkih Srba katolika s jako izraženim smislom za hrvatsko-srpsku suradnju. Studirao je filologiju i slavistiku u Beču. U razdoblju od 1889. do 1895. radio je kao suplent (pomoćni učitelj) u Splitskoj gimnaziji, a potom u Talijanskoj gimnaziji u Zadru. Bio je iznimno cijenjen novinar, pa je 1895. postavljen za urednika srpskoga lista Dubrovnik. Nakon pokretanja časopisa Srđ (1902.) postao je, sve do smrti, njegovim vlasnikom, izdavateljem i odgovornim urednikom. Nekoliko godina pred smrt bio je tajnik Srpske narodne stranke u Dalmaciji. Vjeruje se da je umro radi posljedica pedesetodnevnog tamnovanja zbog u Srđu objavljene pjesme Bokeška noć Uroša Trojanovića.

U pjesmi Bokeška noć s puno se epiteta opjevavaju ljepote Boke kotorske, ali ju mladi Trojanović stavlja u srpsko-crnogorski kontekst, zbog čega objavljenu pjesmu zaplijenjuju austrijske vlasti.

„S Lovćena će zora ružičnijeh zraka osvijetlit boje srpskoga barjaka, što no se ponosno na vrh broda vije, kao da se onoj zori divnoj milo smije... Omladino, braćo mila, ti naroda snago prva, složno, snažno, silno, srpski, da strvemo gadnog crva. Nametnice, gamad ljutu, da tr'jebimo do istrage, da ko sunce čisto sine, lice Boke - majke drage. Omladino, grabi žurno, prije nego zora sine, da imade što obasjat, borbu srpske omladine. Ta bez truda i bez borbe duša klone i mlitavi, živ je umro, ko ne zađe u života boj krvavi.”
(Bokeška noć)


Izvori

1. Tolja, N: Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, Dubrovnik, 2011.