Antoni Gaudí

PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Antoni Gaudí, punim imenom Antoni Plàcid Guillem Gaudí i Cornet (1852.-1926.), bio je katalonski arhitekt art nouveaua poznat po svom originalnom stilu i iznimno osobnom dizajnu.

Casa Milà, Barcelona

Gaudijevo nedovršeno remek delo, Sagrada Família

Životopis

Casa Batlló

Ulaz u Park Güell

Gaudí je rođen u malom gradiću Reus, provincija Tarragona, (Španjolska) 1852. godine. Oko njegovog mjesta rođenja danas se nadmeću gradići Riudoms i Reus, iako većina njegovih biografa smatraju da se rodio u Reusu. Roditelji su mu bili Francesc Gaudí Serra i Antònia Cornet Bertran.

Gaudí je bio najmlađe od petoro djece, a od ranih dana je bio bolestan od reume. Najčešće zbog bolova nije mogao hodati, tako da je morao jahati na magarcu. Nije bio među boljim đacima i jedini predmet koji je volio bila je geometrija.

Kao sedamnaestogodišnjak stiže u Barcelonu u namjeri da studira arhitekturu. Gaudí je studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi za arhitekturu (La Escuela Técnica Superior de Arquitectura) u Barceloni od 1873. do 1877. god. Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehnički crtač i ponekad kao dizajner namještaja. Budući da je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Josep Fontserè i Joan Martorell. Na studijama je ostvario samo osrednje ocjene iz arhitekture, ali odlične iz "probnih nacrta i projekata."^[1] Kada je 1878. god. njegov profesor Elies Rogent potpisivao njegovu diplomu, izjavio je: "Qui sap si hem donat el diploma a un boig o a un geni: el temps ens ho dirà" ("Tko zna jesmo li ovu diplomu dali luđaku ili geniju. Samo vrijeme će pokazati.") Dvadesetšestogodišnji Gaudi je odmah započeo projektirati svoja djela i ostao je povezan s ovom školom cijeli svoj život.

Za početak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorater. Jedna od vitrina koju je dizajnirao za poznati vrtić, Casa Cornellà, u Barceloni, biva izabrana za Univerzalnu izložbu u Parizu, 1878. godine. Taj čin pravi je preokret u profesionalnom i privatnom životu mladog Gaudíja. Eusebi Güell, jedan od uvaženih poslodavaca tekstilne industrije u Kataloniji, bio je impresioniran elegancijom i modernim stilom te vitrine, te je postao Gaudíjev glavni klijent i mecena, po kome će kasnije dobiti ime i Park Güell.

U kasnijim se godinama posvetio isključivo izgradnji svog remek djela - katedrale Svete obitelji (Sagrada Família).

Dana 7. lipnja 1926. godine, Antonija Gaudíja je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su ga odbili voziti u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su ga htjeli premjestiti u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, a za njim je žalila cijela Barcelona.