Andski jezici
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Andski jezici, naziv brojnim jezičnim porodicama andskih Indijanaca na pacifičkoj obali i zaleđu Južne Amerike. Obuhvaća gotovo sve jezike domorodaca u područjima Anda i bližeg zaleđa, što su se govorili ili se još govore od Ekvadora do juga Juže Amerike.
Charles A. Zisa (1970) dijeli ju na uže poodice[1]
- a. Simacuan,
- b. Chonan,
- c. Cahuapanan,
- d. Quechu-maran,
- e. Lecan,
- f. Secan,
- g. Cullan,
- h. Catacan,
- i. Xibito-Cholón
- j. Zaparan.
Joseph A. Greenberg (1987) navodi porodice[2]
- a. Quechua sa 13 jezika: ancash, caraz, chinchaysuyu, cochabamba, ecuadorean (ekvadorski), huamachuco, huanuco, junin, junin-huanca (panao huánuco quechua), lamisto, santiagueño, wanka, yanacocha,
- b. Južnoandsku
- b1. sa Yamana,
- b2. Araucanian,
- b3. Alakaluf,
- b4. Patagon
- b5. Gennaken),
- c. Itucale-Sabela sa
- d. Aymaran, sa 3 jezika: aymara, jaqaru, lupaca
- e. Kahuapana-Zaparo sa
- f. Sjevernoandsku
Aconipa, i vjerojatno neke druge nestale grupe treba pridodati. Velika andska porodica vodi se kao dio još šire porodice ('Phylum') Andean Equatorial.
Izvori
Vanjske poveznice
|