Andrija Habulin
Andrija Habulin (Bedekovčina, 28. kolovoza 1937. − Dubrovnik, 20. lipnja 2017.), hrvatski džudaš, pionir džuda u Dubrovniku, nositelj majstorskih pojasa u više borilačkih športova (džudo, karate, jiu jitsu), trener mnogih reprezentacija, uspješni sudionik raznih međunarodnih natjecanja,[1] visoki lokalni športski dužnosnik, džudaški trener, sudac, športski pedagog. Razvijatelj borilačkih vještina u Dubrovniku, te osim džuda razvijao vještine poput karatea, jiu-jitsua, aiki-da, hrvanja. Bio je trenerom reprezentacije Jugoslavije te Republike Hrvatske.[2]
Životopis
Rodio se je 1937. godine u Bedekovčini. Od 14. godine bavi se džudom. Odsluživši obvezni vojni rok, godine 1959./60. došao je u Dubrovnik. Iste godine po dolasku u Dubrovnik, u Cavtatu je sa skupinom dubrovačkih športskih zanesenjaka održao prvu prezentaciju džuda te desetodnevni seminar s gostima predavačima iz Nizozemske.[2] Cijeli svoj radni vijek bio je u športu. Osnivač je džuda u Dubrovniku.[1] Osnovao i pokrenuo prvi dubrovački judo klub Nacui 16. travnja 1966. godine. Klub je poslije ponio ime Dubrovnik, Dubrovačka banka i Dubrovnik 1966..U preko 50 godina rada U judo klubu "Dubrovnik 1966" radio preko pola stoljeća.[2] Odgojio mnoge naraštaje vrhunskih natjecatelja.[1] Najzaslužniji za najveće uspjehe dubrovačkog juda.[2] Neizmjerno afirmirao Dubrovnik kao jednog od najznačajnijih džudaških središta na džudaškim zemljovidima u Europi i na svijetu.[1] Do kraja života bio aktivan u džudu. Travnja 2017., dva mjeseca prije nego je umro, aktivno sudjelovao u organiziranju europskog seniorskog kupa, najvećeg dotadašnjeg ikad održanog džudaškog turnira u Dubrovniku.[2]
Ponio je majstorske pojase u džudu (8. dan), karateu (5. dan), džiu džicu (5. dan). Trenirao je brojna predstavništva. Uspješno sudjelovao na mnogim međunarodnim natjecanjima. Ponio dužnost počasnog predsjednika Judo kluba "Dubrovnik 1966".[1] Visoki lokalni športski dužnosnik. Predsjedavao Judo savezom Dubrovačko-neretvanske županije.[2]
Umro je 2017. godine. Pokopan je na dubrovačkom groblju Boninovu.[1]
Nagrade
Dobio brojna društvena i športska priznanja. Ističe se nagrada za životno djelo Dubrovačko-neretvanske županije [1] 2004. godine. Od Udruge dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice dobio Spomen medalju i Spomen povelju sa zlatnim pleterom za zasluge u obrani Dubrovnika od velikosrpsko-crnogorske agresije, posebno u osposobljavanju dragovoljaca u postrojbama za posebne namjene.[2]