Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Andrei Pavel

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir tenisač

Andrei Pavel (Constanţa, Rumunjska, 27. siječnja 1974.) je rumunjski teniski trener te bivši profesionalni tenisač. Tijekom četrnaest godina duge karijere, osvojio je tri turnira u singlu i šest u igri parova.

Trenutno je trener austrijske tenisačice Tamire Paszek.[1]

Karijera

Teniska karijera

Andrei je tenis počeo trenirati u dobi od osam godina dok se sa šesnaest preselio u Njemačku. 1992. osvojio je juniorski Roland Garros dok je 1995. postao profesionalni tenisač.

Svoj prvi ATP naslov osvojio je 13. travnja 1998. kada je u finalu Tokija pobijedio Zimbabveanca Byrona Blacka s ekspresnih 6-3, 6-4.[2] Iste godine je sa sunarodnjakom Gabrielom Trifuom osvojio turnir na domaćem terenu, u Bukureštu.

Tijekom 1999. igrao je finala Münchena i s’Hertogenboscha gdje su na zemljanim i travnatim podlogama od njega bili bolji Franco Squillari[3] odnosno Patrick Rafter. Također, iste godine je igrao i finale parova u Sankt Peterburgu.

Svoj drugi ATP turnir, Andrei Pavel je osvojio 22. svibnja 2000. kada je u St. Pöltenu pobijedio Australca rumunjskih korijena Andrewa Iliea. Nakon godinu dana, osvojio je Canadian Open, turnir iz serije 1000 koji se tada održavao u Montréalu. Ondje je na betonskom terenu sa 7-6, 2-6 i 6-3 pobijedio devetog nositelja, Patricka Raftera.[4][5][6]

S Nijemcem Alexanderom Waskeom osvojio je dva od tri turnira u kojima su zajedno igrali finala parova. Najznačajnija je bila pobjeda u Barceloni gdje su pobijedili domaći par Nadal-Salvá Vidal.

Do kraja karijere, Pavel je još igrao jedno finale singla i to u Umagu čime je Carlos Moyá postao njegov peterostruki pobjednik.[7][8]

Krajem rujna 2009. oprostio se od aktivne igračke karijere u ekshibicijskom meču protiv Gorana Ivaniševića u okviru Romanian Opena.[9] Planirano je da odrade jedan set, ali kod rezultata 5:4 za rumunjskog tenisača, Goran je morao predati zbog bolova u ramenu.[9]

Andrei Pavel bio je veliki, kompletan tenisač. Kad je imao svoj dan, mogao je dobiti koga god je htio. Sjećam se da me jednom izludio na turniru u Hamburgu. Nisam imao šanse. Imao je igru na svim podlogama i mislim da je zaslužio bolje mjesto od 13. ATP ljestvice. Za rumunjski je tenis napravio najviše nakon Ilije Năstasea. Goran Ivanišević [10]


Reprezentativna karijera

Na reprezentativnj razini, Pavel je za Rumunjsku nastupio na četiri Olimpijade, međutim, u svakoj od njih je ispao već u prvom kolu turnira u singlu. Tako je u Barceloni bolji bio Carl-Uwe Steeb koji je došao s divljom pozivnicom. U Atlanti je izgubio od Španjolca Sergija Bruguere a u Sydneyju od trećeg nositelja Magnusa Normana. Negativan niz nastavio se i Ateni gdje ga je pobijedio Ivo Karlović. Također, bez većeg uspjeha nastupao je i u igrama parova.

Osim Olimpijade, Pavel je nastupao i za Davis Cup reprezentaciju koju je kao tenisač uveo u svjetsku skupinu i tamo zadržao godinama, uz skor 40-11.[9]

Trenerska karijera

Andrei Pavel bio je izbornik rumunjske Davis Cup reprezentacije. Tada je došao u sukob s rukovodstvom teniskog saveza, posebice njegovim predsjednikom Ruxandrom Dragomirom koji je inzistirao na njegovoj ostavci nakon velikih poraza od Argentine (1-4) i Češke (0-5).[11] U znak podrške svojem izborniku, nacionalni reprezentativci su odlučili bojkotirati nastup u reprezentaciji.[11]

Nakon epizode kao teniski selektor, Pavel je postao trener srpske tenisačice Jelene Janković.[12] Nakon nje postao je trener Austrijanke Tamire Paszek s kojom je kasnije ostvario vezu.[13]

ATP finala

Pojedinačno (3:6)

Ishod Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobjeda 13. travnja 1998. Tokio, Japan beton Byron Black 6–3, 6–4
Poraz 26. travnja 1999. München, Njemačka zemlja Franco Squillari 4–6, 3–6
Poraz 14. lipnja 1999. s’Hertogenbosch, Nizozemska trava Patrick Rafter 6–3, 6–7, 4–6
Pobjeda 22. svibnja 2000. St. Pölten, Austrija zemlja Andrew Ilie 7–5, 3–6, 6–2
Pobjeda 30. srpnja 2001. Kanada Masters, Montréal, Kanada beton Patrick Rafter 7–6, 2–6, 6–3
Poraz 27. listopada 2003. Pariz Masters, Francuska tepih Tim Henman 2–6, 6–7, 6–7
Poraz 25. travnja 2005. München, Njemačka zemlja David Nalbandian 4–6, 1–6
Poraz 22. svibnja 2006. Pörtschach, Austrija zemlja Nikolaj Davidenko 0–6, 3–6
Poraz 23. srpnja 2007. Umag, Hrvatska zemlja Carlos Moyá 4–6, 2–6

Parovi (6:5)

Ishod Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobjeda 21. rujna 1998. Bukurešt, Rumunjska zemlja Gabriel Trifu George Cosac
Dinu Pescariu
7–6(7–2), 7–6(7–4)
Poraz 14. veljače 1999. Sankt Petersburg, Rusija tepih Menno Oosting Jeff Tarango
Daniel Vacek
6–3, 3–6, 5–7
Poraz 10. siječnja 2005. Doha, Katar beton Mihail Južnji Albert Costa
Rafael Nadal
3–6, 6–4, 3–6
Pobjeda 31. srpnja 2005. Kitzbühel, Austrija zemlja Leoš Friedl Christophe Rochus
Olivier Rochus
6–2, 6–7(5–7), 6–0
Poraz 18. rujna 2005. Bukurešt, Rumunjska zemlja Victor Hănescu José Acasuso
Sebastián Prieto
3–6, 6–4, 3–6
Pobjeda 15. rujna 2006. Auckland, Novi Zeland beton Rogier Wassen Simon Aspelin
Todd Perry
3–6, 7–5, [4–10]
Pobjeda 7. svibnja 2006. München, Njemačka zemlja Alexander Waske Alexander Peya
Björn Phau
6–4, 6–2
Pobjeda 16. srpnja 2006. Gstaad, Švicarska zemlja Jiří Novák Marco Chiudinelli
Jean-Claude Scherrer
6–3, 6–1
Poraz 25. veljače 2007. Rotterdam, Nizozemska beton Alexander Waske Martin Damm
Leander Paes
3–6, 7–6(7–5), [7–10]
Pobjeda 29. travnja 2007. Barcelona, Španjolska zemlja Alexander Waske Rafael Nadal
Salvá-Vidal
6–3, 7–6(7–1)
Poraz 23. svibnja 2009. Kitzbühel, Austrija zemlja Horia Tecău Marcelo Melo
André Sá
7–6(11–9), 2–6, [7–10]

Izvori

Vanjske poveznice