Analitička kemija
| Analitička kemija | |
 Kvalitativna analiza prisutnosti bakra. | |
| Znanstveno polje | Kemija |
|---|---|
| Znanstveno područje | Prirodne znanosti |
| Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj | |
Analitička kemija je grana kemije koja se bavi istraživanjem kvalitativnog i kvantitativnog sastava tvari metodama kemijske analize. Ako se istražuje od čega se neka tvar sastoji, radi se o kvalitativnoj analizi, a ako se traže omjeri pojedinih sastavnih dijelova tvari, govori se o kvantitativnoj analizi. [1]
Analitička kemija je kemijska disciplina koja proučava i razvija metode odjeljivanja, dokazivanja i određivanja analita u složenim uzorcima.[2]
Što sve uključuje analitička kemija?[uredi]
Analitička kemija uključuje odjeljivanje, dokazivanje i određivanje pojedinih sastojaka (analita) u uzorku tvari. Sastojak uzorka koji se određuje naziva se analit. Kvalitativnom analizom pribavljaju se saznanja o kemijskom identitetu analita u uzorku a kvantitativna analiza daje brojčane podatke o relativnim količinama jednog ili više analita. Prije izvođenja kvantitativne analize potrebni su kvalitativni podaci. Odjeljivanja su često dio i kvalitativne i kvantitativne analize.[3]
Uloga analitičke kemije u znanosti[uredi]
Poznati kemičar Wilhelm Ostwald pisao je 1894. o analitičkoj kemiji kao „umjetnosti raspoznavanja različitih tvari i određivanja njihovih sastavnih dijelova” te zato zauzima istaknuto mjesto u primjeni znanosti. Danas je analitička kemija manje umjetnost a puno više znanost sa vrlo širokom primjenom npr. u industriji automobila, medicini, metalurgiji, eksploataciji nafte i plina, agronomiji, arheologiji itd.[3]
Podjela kvantitativnih analitičkih metoda[uredi]
Rezultati tipične kvantitativne analize dobivaju se iz dviju vrsta mjerenja:
- mjerenje mase ili volumena uzorka za analizu,
- mjerenje nekog svojstva koje je razmjerno količini analita u tom uzorku, čime najčešće analiza i završava.
Kemičari svrstavaju analitičke metode prema prirodi tog završnog mjerenja.
- Gravimetrijskim metodama određuje se masa analita ili kemijskog spoja koji je u poznatom kemijskom odnosu s analitom.
- Volumetrijskim metodama mjeri se volumen otopine reagensa potrebnog za potpunu reakciju a analitom.
- Elektroanalitičkim metodama mjere se električna svojstva kao što su potencijal, jakost struje, otpor i količina elektriciteta.
- Spektroskopske metode temelje se na mjerenju interakcije između elektromagnetskog zračenja i atoma ili molekula analita, ili na mjerenju zračenja koje analit emitira.
Preostaje skupina različitih metoda koje se temelje na mjerenjima svojstava kao što je odnos mase i naboja, brzina radioaktivnog raspada, toplina reakcije, termička vodljivost, optička aktivnost.[3]
Stupnjevi tipične kvantitativne analize[uredi]
Tipična kvantitativna analiza sastoji se od niza faza:[3]
Izvori[uredi]
- ↑ [1] Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Proleksis enciklopedija: Analitička kemija
- ↑ [2] Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Strukovno nazivlje: Analitička kemija
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 D. A. Skoog, D. M. West, F. J. Holler: Osnove analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb 1999., 1.izdanje, ISBN 953-0-30919-8 nevaljani ISBN
Vanjske poveznice[uredi]
- Mrežna mjesta
- analitička kemija, Hrvatska enciklopedija
- Svjetlana Luterotti, Uvod u kemijsku analizu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2001.
- PREUSMJERI Predložak:Grane kemije