Anafora

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Anafora (grč. ἀναφορά, anaphora = nositi natrag) glasovna je figura kojom se ponavljaju riječi na početku dvaju ili više stihova.


Primjeri anafore


mi zalud zidamo toranj do neba
mi zalud skidamo Boga sa neba
mi zalud silazimo u srce zemlji
mi zalud gazimo crva pod zemljom


I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga


Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.


- Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli


Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha.


Jedna i druga mene mami,
Jedna i druga meni omili.
Jedna zlatnijem svojijem prami