Alžir (grad)

Alžir; الجزائر‎ al-Džazā’ir
	Morska obala grada AlžiraMorska obala grada Alžira
	; Pečat
	; Pečat
	Nadimak: Bijeli Alžir ; Blistavi Alžir
	Koordinate: 36°42′N 3°13′E / 36.7°N 3.217°E
Država	Alžir
	Vlast
- Guverner	Khalida Toumi
	Površina
- Ukupna	273 km²
- Područje utjecaja	865 km²
Visina	1-10 m
	Stanovništvo (1998.)
- Grad	1.519.570
- Gustoća	7.908,6 stan./km²
- Područje utjecaja	3.456.701 (2008.)
- Gustoća područja utjecaja	3.996,2 stan./km²
Vremenska zona	CET (UTC+1)
Poštanski broj	16000-16132
Zemljovid
	; Alžir

Alžir, Alger ^[1] ili Algir (ar. ولاية الجزائر, Medinat al-Džaz'ir, ili skraćeno دزاير‎ Al-Džaz'ir; fr. Alger) je luka i glavni grad Alžira. Leži amfiteatralno oko zapadnog dijela istoimenog zaljeva Sredozemnog mora. Smješten je na padinama Sahela, brdskog lanca gorja Atlas, paralelnog s obalom.

Stari, gusto naseljeni dio grada (tzv. Kazba Alžira) karakteriziraju strme, uske ulice, nadsvođena stubišta i mnoga muslimanska groblja (najpoznatije El Kettar). Zbog toga je 1992. godine Kazba Alžira upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi. Novi dio moderno je izgrađen sa širokim ulicama, palačama i parkovima; većinom iz francuskog kolonijalnog doba (1830-1962).

Alžir je kulturno središte sjeverne Afrike. Sveučilište s pravnim, medicinskim, farmaceutskim i filozofskim fakultetima; astronomski, meteorološki i geofizički opservatorij; geografski institut, institut za istraživanje Sahare, za orijentalne znanosti i za islamska pitanja; knjižnica, muzej.

U predgrađima je prehrambena, kemijska i petrokemijska industrija; brodogradnja. Luka Alžir ubraja se među najaktivnije i najbolje opremljene luke sjeverne Afrike. Željezničkom prugom spojen je s Tunisom i Marokom. Ima međunarodni aerodrom.

Povijest

Oko 1200. pr. Kr. Feničani su naselili prostor današnjeg Alžira i osnovali su naselje Ikosim. Kasnije su njime vladali numidijski kraljevi, dok nije postao rimski grad Icosium. God. 944. osnovano je naselje iz kojeg se razvio današnji Alžir. Od 13. stoljeća u vlasti sultana od Tlemcena, a 1514. postaje uporište Berberskih gusara koji su kroz tri stoljeća ugrožavali krščanske brodove. Francuzi su ga osvojili 1830. i držali ga svojim dok 1962. nije oslobođen. U Drugom svjetskom ratu grad Alžir su Saveznici oslobodili 9. studenoga 1942.. Bio je zadnjim gradom kojeg su Saveznici oduzeli Osovinskim silama u operaciji Baklja.

Klima

Alžir se nalazi u sredozemnoj klimatskoj zoni s toplim suhim ljetima i hladnim vlažnim zimama. Prosječna godišnja temperatura iznosi 18,2 °C. Najtopliji mjesec je kolovoz s prosječnom temperaturom od 25,2 °C, dok su najhladniji siječanj i veljača s prosječno 12,2 do 12,6 °C. Vjetar s mora donosi osvježenje ljeti, a zimi su česte nepogode s dosta kiše. Dana 9. studenog 2001. godine, u gradu je u jakom nevremenu stradalo 672 ljudi, a 1500 obitelji je ostalo bez krova nad glavom. Prosječna godišnja količina padalina je 598 milimetara. Najviše kiše padne između studenog i veljače.

Gradovi prijatelji

Alžir ima partnerske ugovore sa sljedećim gradovima:

Izvori

↑ Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 309., § 244., t. 14., st. 4., str. 63. (ISBN 953-0-40017-9)

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Grad Alžir
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Grad Alžir

[1] Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 309., § 244., t. 14., st. 4., str. 63. (ISBN 953-0-40017-9)

[1]