Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Aluminij Mostar

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Aluminij d.d. Mostar je dioničko društvo za proizvodnju primarnoga aluminija i aluminijskih legura, sa sjedištem u Mostaru. Zapošljava oko 200 djelatnika.[1] Službena je mrežna stranica Aluminija na adresi www.aluminij.ba.

Postrojenja

Aluminij ima tri glavna postrojenja (tvornice): Anode, Elektrolizu (s ukupno 256 elektrolitičkih ćelija) i Ljevaonicu. Tvornica ima kapacitet za proizvodnju 130.000 tona primarnoga aluminija i dodatnih 70.000 tona koje dobiju pretapanjem aluminijeva otpada, uz njegovo dopunsko oplemenjivanje.[2]

Sastav dioničara

Vlasnička struktura Aluminija d.d. Mostar glasi: 44% vlasničkoga udjela Vlada Federacije BiH, 44% mali dioničari i 12% Vlada Republike Hrvatske.[1]

Proizvodi

Aluminij d.d. Mostar proizvodi:

  • anode[3]
  • aluminijske trupce[4]
  • aluminijske blokove[5]
  • male ingote[6]
  • aluminijsku žicu[7].

Povijest

Povijest mostarskog Aluminija otpočinje već prvim godinama 20. stoljeća, pronalaskom boksitne rude u Hercegovini, kada se kreće s njezinim iskopavanjem. Godine 1945. organizirano je poduzeće za istraživanje, iskopavanje i prijevoz boksita, naziva Boksitni rudnici Mostar, u kojemu su priređivane prve studije za opravdanost izgradnje tvornice aluminija u BiH. Poduzeće Boksitni rudnici Mostar pripojeno je 1969. godine tvrtki Energoinvest Sarajevo kojoj tadašnja republička vlada povjerava zadaću razvitka aluminijske proizvodnje. Na osnovu suradnje domaćega Energoinvesta i francuske tvrtke Pechiney, 1975. godine otpočinje redovita proizvodnja u novoosnovanoj Tvornici glinice u Mostaru.[8]

Spajanjem Tvornice glinice i Rudnika boksita, 1977. godine ustrojeno je novo poduzeće, nazvano Aluminij Mostar u koje, nakon puštanja u redovitu proizvodnju 1981. godine, ulazi i Tvornica aluminija. U razdoblju od 1981. do 1990. godine uslijedile su brojne političke odluke koje su se odrazile i na gospodarstvo, pa je Aluminij mijenjao naziv više puta i djelovao u različnim organizacijskim okvirima kako bi, nakon 1990. godine, bio izdvojen iz Energoinvesta i dobio ustaljeno i prepoznatljivo ime Aluminij Mostar. Otad izrasta u nositelja razvitka aluminijske proizvodnje u Bosni i Hercegovini, ali i u okosnicu ukupnoga života hercegovačkoga, bosanskoga, dijelom i dalmatinskoga podneblja.[8]

Stasavši u gospodarskoga diva, zastrašujućom i nepravednom ironijom sudbine, Aluminij nestaje u plamenu Domovinskoga rata 1992. godine. Razaranja ga nisu zaobišla. Tijekom općega napada na Mostar, srpsko-crnogorski su agresori porušili gotovo sva zdanja i u Aluminiju. Hrvatsko vijeće obrane HR Herceg-Bosne oslobađa Aluminij 12. lipnja 1992. godine, u sklopu vojno-redarstvene akcije Lipanjske zore. Zatečen je u razvalinama i u pepelu. Ratna je šteta dosegnula 140 milijuna eura.[8]

Nakon završetka rata, oni Aluminijevi djelatnici koji su ostali uz svoje poduzeće i u vihoru razaranja, nadljudskim su se snagama borili spriječiti daljnje uništavanje i propadanje onoga što se spasiti moglo. Nakon mukotrpna rada na popravku postrojenja, u prvom redu zahvaljujući sredstvima od devet milijuna američkih dolara koje je u Aluminij uložila Republika Hrvatska, povijesnoga 15. ožujka 1997. godine pušten je u rad pogon Anode. Potom je, 14. kolovoza 1997. godine, nakon petogodišnjega mirovanja, upaljena i prva elektrolitička ćelija u Elektrolizi. Tijekom rujna i listopada 1997. godine u pogon su puštene 64 elektrolitičke ćelije, do kraja svibnja 1998. proradila je polovica ćelija, a puni kapacitet odnosno svih 256 elektrolitičkih ćelija, radilo je već u mjesecu studenomu 1999. godine.[8]

Aluminij, stoga, svoj dan obilježava 15. ožujka.

Nekoliko minuta nakon ponoći 9. srpnja, 2019. Aluminiju je zbog nagomilanih dugovanja i nemogućnosti pronalaženja novog dobavljača električne energije, isključen dotok struje.[9]

Naglo isključenje sa elektro mreže je bilo pogubno za Elektrolizu, a procjena štete tek slijedi.[10]

Izvori

  1. 1,0 1,1 "http://www.aluminij.ba/the-company/". http://www.aluminij.ba Pristupljeno 7. travnja 2020. 
  2. [www.aluminij.ba/mat/aluminijeva_prezentacija.pdf "www.aluminij.ba/mat/aluminijeva_prezentacija.pdf"]. www.aluminij.ba/mat/aluminijeva_prezentacija.pdf Pristupljeno 1. veljače 2019. 
  3. "http://www.aluminij.ba/anode". http://www.aluminij.ba/anode Pristupljeno 1. veljače 2019. 
  4. "http://www.aluminij.ba/trupci". http://www.aluminij.ba/trupci Pristupljeno 1. veljače 2019. 
  5. "http://www.aluminij.ba/blokovi". http://www.aluminij.ba/blokovi Pristupljeno 1. veljače 2019. 
  6. "http://www.aluminij.ba/mali-ingoti". http://www.aluminij.ba/mali-ingoti Pristupljeno 1. veljače 2019. 
  7. "http://www.aluminij.ba/zica". http://www.aluminij.ba/zica Pristupljeno 1. veljače 2019. 
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 "http://www.aluminij.ba/povijest-aluminija". Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2014.. http://www.aluminij.ba/povijest-aluminija Pristupljeno 1. veljače 2019. 
  9. https://www.klix.ba/biznis/privreda/aluminiju-ugasena-struja-konacni-kolaps-hercegovackog-giganta/190709158
  10. https://www.klix.ba/biznis/privreda/zasto-je-iskljucenje-struje-znacilo-kraj-za-aluminij/190710033