Altocumulus lenticularis

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Altocumulus lenticularis (Ac len) je vrsta oblaka altokumulusa. Lećasta je oblika. Popularno ga se naziva NLO-oblakom.[1]

Nastaje na brijegu zavjetrinskog vala zračne mase kad ona struji preko okomite planinske prepreke. Taj val nastaje zbog prelaženja planine. Oblak se obično smjesti na visini vrha prepreke ili malo iznad. Pravac pružanja je usporedno s planinom i potpuno je nepomičan. Stabilna je izgleda, zbog toga što se sporo mijenja. Promatraču izgleda da oblak satima stoji na istom mjestu u istome obliku. Od fenskog oblaka (oblačne kape) razlikuje se po tome što se stvara u zavjetrini prepreke te na određenoj udaljenosti od nje. Naprotiv, fenski oblak nastaje u privjetrini uz planinu.[1]

Ono što stvara lećasti altokumulus su težinski valovi strujanja u zavjetrini. Proces je sljedeći. Zračna masa dolazi do podnožja planine. Velika brzina novog zraka s planine znači i veliki tlak što gura dio zračne mase ka gore. Također to strujanje odvaja masu na jednu udaljenost. U ovoj masi se stvara Ac lenticularis. Uspinjući zrak hladi se adijabatski sve do ukapljivanja. Zračna masa struji dalje (u Hrvatskoj obično ka jugozapadu). Budući da je atmosfera dosta postojana javljaju se težinski valovi. Gibanju putanja od uzlazne prelazi u stagnirajuću, zaustavlja se pa potom zračna masa silazi. Točka gdje se to zbiva jest ona gdje je rub lećastog altkokumulusa (u RH na JZ) zato što se zrak u suprotnom procesu adijabatski zagrijava, suši i ishod je da oblak nestaje.[1]

Težinske valove odlikuje više pruga altocumulus lenticularisa u zavjetrini. Pruge su usporedne jedna do druge. Na brjegovima valova je oblak, a u dolinama vala je vedrina. Povećavanjem razmaka od planine amplituda težinskih valova opada a tako i veličina Ac len-ova u udaljenijim prugama. Većinom se događa da ima toliko težinskih valova za nastanak jedne ili dvije pruge Ac lenticularisa.[1]

Ova vrsta oblaka u Hrvatskoj obično se pojavljuje kad puše bura u zavjetrini Dinarida.[1] Sa stranje unutrašnjosti (n.pr. Like, Zagore) penje se u privjetrini uz planinu (n.pr. Velebit, Biokovo). Ostvare li se povoljni uvjeti kad strujanje dođe do vrha, događa se t.zv. hidraulički skok odnosno struja se razdvaja u dvije osi. Jedna je usporedna s tlom iznad visine vrha. Druga se pod velikim kutem obrušava ka podnožju. Razdvajanje pa sužavanje toka zračne struje u vrlo uski kanal uz privjetrinsku padinu Velebita rezultira snažnim ubrzavanjem, zbog čega bura pri dnu postiže izrazito velike brzine.[2]

Izvori, referencije i bilješke

Vanjske poveznice