| Alternativa za Njemačku
Alternative für Deutschland
| |
|---|---|
 | |
| Vođa | Jörg Meuthen i Alexander Gauland
|
| Osnovana | 6. veljače 2013. |
| Sjedište | Schillstraße 9, Berlin |
| Država djelovanja | Njemačka |
| Ideologija | euroskepticizam konzervativizam antifeminizam nacionalizam |
| Politički položaj | desnica |
| Bundestag | 94 / 631 |
| Europski parlament | 11 / 96 |
| Službena stranica | |
Alternativa za Njemačku (njem. Alternative für Deutschland, AfD) je njemačka konzervativna i euroskeptična politička stranka osnovana 6. veljače 2013. Stranka se zalaže za prekid suradnje s eurozonom, protivi se euru, imigraciji, širenju islamskog utjecaja i tzv. istospolnim brakovima.
Alternativa za Njemačku treća je najbrojnija stranka po zastupljenosti i ujedno najjača oporbena stranka u njemačkom parlamentu (Bundestagu), a podrška joj, zbog bavljenja iznimno aktualnim političkim pitanjima Njemačke, iz godine u godinu raste. AfD je posebno popularan u istočnom dijelu Njemačke (savezne države Brandenburg, Tiringija, Saska, Saska-Anhalt), gdje je druga najpopularnija politička opcija.[1] Osim država na samom istoku Njemačke, stranka uživa značajnu potporu i u saveznim državama Bavarskoj, Baden-Württembergu, Meckelnburg-Zapadnom Pomorju te u Saveznom glavnom gradu Berlinu.
Povijest
U rujnu 2012. nekoliko osoba koje su bile u svezi s demokršćanskom strankom CDU u skupini Wahlalternative 2013 (hr. Izborna alternativa 2013.) održalo je sastanak. U manifestu su inicijatori – Alexander Gauland, Bernd Lucke, Konrad Adam i Gerd Robanus – uputili žestoku kritiku njemačkoj vladi da loše upravljaju eurokrizom. Skupina je ubrzo dobila podršku naprednih ekonomista, novinara i poslodavaca.[2] Poslije neuspjelog pokušaja suradnje s manjim regionalnim strankama, skupina je službeno osnovala političku stranku u travnju 2013., kada je održan prvi kongres u Berlinu.[3]
Politika
Iako AfD ima širok politički program koji pokriva veliki broj različitih oblasti, valutna politika i pogled na Euro su uglavnom bili u fokusu. U izbornom manifestu koji je prihvaćen na stranačkom kongresu u prvoj točki stoji zahtjev "organiziranog razlaza eurozone".[4] Umjesto toga AfD želi ponovo uvesti nacionalne valute, ili omogućiti stvaranje "manjih i stabilnijih" valutnih zona, i da se tzv. paketi pomoći posrnulim ekonomijama financiraju banke, hedgefondovi i druge privatne institucije, a ne porezni obveznici. Same banke prema njihovom programu trebaju same pokrivati svoje gubitke u slučaju krize umjesto da ih država "spašava".[4]'
Definicija braka i feminizam
Stranka se protivi istospolnim brakovima, ističući kako je brak zajednica muškarca i žene. Nakon što je u Bundestagu 2017. legalizirana istospolna bračna zajednica i omogućeno usvajanje istospolnim bračnim partnerima, čelništvo stranke zaprijetilo je ustavnom tužbom. Jednako tako su pozvali Nijemce da na predstojećim izborima odbace parlamentarce koji su glasali za legalizaciju istospolnih brakova.[5] Politički suparnici nerijetko optužuju AfD za homofobiju, a sama stranka odbacuje takve tvrdnje jer je i jedna od čelnica stranke Alice Weidel javno deklarirana lezbijka. Weidel se također protivi istospolnoj bračnoj zajednici i smatra da su homoseksualnim osobama koje stupaju u civilno partnerstvo sva prava osigurana.[6]
Unutarnji sukobi
Sukobi unutar AfD oslikavali su borbu između različitih falangi koje su imale različita mišljenja o pitanjima poput imigracijske politike i kako se stranka treba postaviti prema prosvjednom protuislamističkom pokretu Pegidi. Borbe doživljavaju kulminaciju tijekom stranačkog kongresa u Essenu u ljeto 2015. Dotadašnji predsjednik stranke Bernd Lucke je smijenjen tijekom kongresa 4. srpnja, a na njegovo mjesto dolazi Frauke Petry, iz stranačke konzervativne falange. [7] Izbor Petry za stranačkog vođu protumačen je kao zaokret u desno i poslije toga veća pozornost se daje pitanjima poput imigracije, islama i jačih odnosa s Rusijom.[8]
Pet od sedam AfG-ovih Europarlamentaraca napušta 7. srpnja stranku zbog prosvjeda prema novom stranačkom vođi.[9] Dan poslije i sam Bernd Lucke, koji se tijekom svog predsjedničkog mandata uglavnom usredotočio na pitanje Eurozone, da i on napušta AfD reagirajući na taj način na neprijateljsku politiku prema stranicima i proruskim potezima unutar novog stranačkog vodstva.[10] Lucke je osnovao drugu stranku 19. srpnja, Allianz für Fortschritt und Aufbruch (hr. Savez za napredak i obnovu).[11]
Izbori za Europarlament 2014.
Stranka je osvojila 7,0% glasova u Njemačkoj na izborima za Europski parlament [12] i dobila sedam mandata.[13] Najveću podršku stranka je dobila u saveznim pokrajinama Saskoj 10,1% i Hessenu 9,1 % glasova. Najmanju podrška glasača od 5,4 %, stranka je dobila u pokrajinama Donjaj Saskoj i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.[14]
Ime stranke
Valja još jednom posebno napomenuti da službena kratica stranke nije AFD (što bi se čitalo a-ef-de), već je službena kratica AfD (što se čita aef-de).
Poznati članovi
Izvori
- ↑ Njemačka - 30 godina nakon pada Zida: Istok je napredovao, ali građani su nezadovoljni i glasaju za AfD, pristupljeno 15. studenoga 2019.
- ↑ Gründer und Hauptzeichner (Arhivirano 12. veljače 2013.).
- ↑ (njem.) Joachim Jahn, Aufstand gegen Merkels „alternativlose Politik“ FAZ (14 April 2013)
- ↑ 4,0 4,1 Unser Wahlprogramm (Arhivirano 19. lipnja 2013.) AfD.
- ↑ AfD prijeti ustavnom tužbom zbog legalizacije istospolnih brakova, pristupljeno 6. listopada 2018.
- ↑ Nova šefica njemačkih ekstremnih desničara: "Merkel je luda, zemlja će biti uništena", pristupljeno 6. listopada 2018.
- ↑ http://www.dw.com/en/germanys-euroskeptic-afd-elects-conservative-leader-petry/a-18561912
- ↑ http://www.n-tv.de/politik/AfD-meldet-Hunderte-Austritte-article15461321.html
- ↑ http://www.bbc.com/news/world-europe-37269330
- ↑ http://www.reuters.com/article/2015/07/08/us-germany-politics-eurosceptics-idUSKCN0PI25720150708
- ↑ http://www.dw.com/en/ousted-chief-of-germanys-euroskeptic-afd-sets-up-new-political-party/a-18594891
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2015.. http://www.bundeswahlleiter.de/de/europawahlen/EU_BUND_14/ergebnisse/bundesergebnisse/ Pristupljeno 27. ožujka 2016.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2014.. http://www.bundeswahlleiter.de/de/europawahlen/EU_BUND_14/ergebnisse/bundesergebnisse/grafik_sitze_99.html Pristupljeno 27. ožujka 2016.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2014.. http://www.bundeswahlleiter.de/de/europawahlen/EU_BUND_14/ergebnisse/landesergebnisse/ Pristupljeno 27. ožujka 2016.