Alkalne baterije su primarne baterije. Postoje i punjive alkalne baterije.
Prve alkalne baterije razvijene su 1940. godine, bile su vrlo otrovne jer su sadržavale mnogo žive i kadmija, ali su nalazile primjenu zbog toga što su od baterija s cinkovim i bakrenim elektroda bile peterostruko do osmerostruko trajnije.[1]
Katoda u alkalnim baterijama je od manganovog dioksida, a anoda je od cinka u prahu. Nazivamo ih alkalnim jer je elektrolit lužina (alkalan): kalijev hidroksid.[1]
U usporedbi s cink-ugljikovim baterijama koje su razvijene od mokrog Leclanchéovog članka ili cink-klorid baterijama, čiji je elektrolit cinkov klorid ili amonijev klorid, veće su energijske gustoće i dužeg roka trajanja od tih baterija iste voltaže.[1] Dugmasta baterija bazirana na srebrovom oksidu veće je energijske gustoće i kapaciteta od alkalnih, ali je znatno skuplja od alkalnih baterija iste veličine.
Osim što su većeg kapaciteta od baterija baziranih na cinku, dolaze već potpuno napunjene.[1] Podnose pražnjenje većim strujama, dobro su otporne i visoka su temperaturna koeficijenta.[1]
Primjenjuje ih se u kućanstvima za daljinskim upravljačima, svjetiljkama, radijskim uređajima, digitalnim kamerama, igračkama, dlanovnicima, MP3 playerima, CD playerima te ostalim audio i video prijenosnim uređajima.[2] Izrađuje ih se u obliku puceta ili cilindra.[3]
Mogu biti opasne po okoliš i zdravlje, zbog toga što su sklone curenju opasnog kalijevog hidroksida.[1] Ovaj spoj korisnicima može iritirati kožu, oči i dišne puteve.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 NiMH akumulatori (Arhivirano 16. prosinca 2014.) Autori: Bojan Brezina, Željko Stanečić, FER, Zagreb, siječanj 2013.
- ↑ Baterije Zagreb
- ↑ 3,0 3,1 Što trebate znati o baterijama, FRIŠ d.o.o. Križevci. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2018.. http://www.fris.hr/to-trebate-znati.html Pristupljeno 13. prosinca 2014.
Vanjske poveznice
- SUPEUS stručni seminari – Spremanje energije Autor: Krešimir Trontl, FER, 11. prosinac 2012