Alfa-relaksacija
 |
Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi Alfa-relaksacijski maksimum. (Rasprava) |
Alfa-relaksacija (α-relaksacija, engleski "alpha relaxation") je vrsta relaksacije kod proizvodnje polimera. Alfa-relaksacija je ona koja se javlja pri najvišoj temperaturi ili najnižoj frekvenciji na krivulji gubitaka polimera. Obično je u svezi s usklađenim promjenama konformacije u makromolekulama. U te usklađene promjene većinom je uključeno deset do dvadeset atoma glavnog lanca. Kad se radi o polimeru u staklastom stanju, ova vrsta relaksacije obilježjem je staklastog prijelaza. Kad je slučaj kristalastih polimera (primjerice polietilen ili polioksimetilen), ova je vrsta relaksacije posljedicom gibanja unutar kristalnih područja (tzv. "relaksacija kristala"). Kad imamo ovakve slučajeve, staklastom prijelazu odgovara u pravilu beta-relaksacija. Najviša vrijednost alfa-relaksacije je alfa-relaksacijski maksimum.[1]
Izvori
- ↑ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije - Sveučilište u Zagrebu Pripravila radna skupina u sastavu: Michael Hess, Giuseppe Allegra, Jiasong He, Kazuyuki Horie, Joon-Seop Kim, Stefano V. Meille, Val Metanomski, Graeme Moad, Robert F. T. Stepto, Michel Vert i Jiří Vohlídali. Prevela: Jelena Macan. Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju - Odjel za polimere: Nomenklatura i terminologija iz područja polimera i polimernih materijala - Glosar naziva vezanih uz toplinska i termomehanička svojstva polimera (IUPAC-ove preporuke 2013.) Preporuke HDKI i HKD 2015., Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa, Kemija u industriji 64 (5-6), str. 266., 2015. (pristupljeno 15. veljače 2019.)