Aleuti (Oonangan, Unangan), narod eskimsko-aleutske porodice nastanjen na Aleutskom otočju, i nekim otocima u Beringovom moru: Komandorskim otocima, otocima Pribilof i na zapadu poluotoka Aljaska (otoci Shumagin). Neki otoci na kojima Aleuti danas žive izvorno su bili nenastanjeni (Pribilovljevi otoci), a Rusi su ih tamo prisilno naselili kao lovce na tuljane.
Ime
Sami sebe Aleuti nazivaju Unangan (Oonangan) u značenju 'obala' ili 'morska obala' . Naziv Aleuti, kojim ih nazivaju Rusi, dolazi moguće od domorodačkog 'aliat' (=otok).
Jezik
Aleutski jezik ima nekoliko dijalekata (3) i član je eskimsko-aleutske jezične porodice.
Populacija
U vrijeme kada ih prvi puta posjećuje Bering (1741.) populacija Aleuta iznosila je između 20.000 i 25.000. U kontaktu s vanjskim svijetom od 18. stoljeća njihova populacija opada, godine 1885. preostalo ih je manje od 4000, a pred kraj 20. stoljeća iznosi oko 2000.
Religija
Aleuti su pripadnici ruskog pravoslavlja i animizma.
Porijeklo i povijest
Aleuti rasno, slično Eskimima, nalikuju sibirskim narodima, i lagano se razlikuju od američkih Indijanaca. Njihova kosa je ravna i crna, očni nabor, dugi trup, relativno kratke noge, malene šake i stopala, velika glava i lice s malenim nosom. Jedna od najvećih lubanja na svijetu pripadala je mumificiranom Aleutu sa otoka Kagamil sa kranijalni kapacitetom preko 2,000 cm³ (vidi više). Kod Aleuta se javlja velika proporcija krvne grupe A, nadalje krvne grupe B, kod Indijanaca nepoznata a rezus faktor (RH) je pozitivan.
Pretke Aleuta nazivaju se Paleo-Aleutima, i predstavljaju najstarije stanovništvo Aleuta, na koje su se naselili oko 2000 godina prije Krista. Bavili su se lovom na morske sisavce (kitovi, tuljani, morski lavovi). Kretali su se u kožnim čamcima poznatim kao baidarka (bidarka). Materijalna kultura poznaje predmete od kamena, kostiju i bjelokosti.
Dolaskom Rusa u 18. stoljeća zadan je presudan udarac izvornoj kulturi Aleuta, koji danas moraju tražiti druge izvore zarade, a na području Aljaske našli su ga u komercijalnom ribolovu. Glavna naselja na Aleutima u Aljaski su im Unalaska (Dutch Harbor), King Cove, Sand Point i St. Paul.
Kad su za vrijeme Drugog svjetskog rata Japanci zauzeli Aleutske otoke, Amerikanci su Aleute sa Pribilovljevih otoka pod hitno evakuirali na Admiralty otok (na Funter Bay) pred jugoistočnom obalom Aljaske. Ovdje im zabraniše da govore vlastitim aleutskim jezikom, a svaki četvrti (kako kaže Snježana Ramljak), umire. Ovdje ipak dolaze u kontakt sa Indijancima koji su osnovali 'Bratstvo domorodaca Aljaske' i 1951. tužili državu zbog nepoštivanja osnovnih prava. Dvadesetsedam godina poslije sud u njihovu korist presuđuje odštetu od 8,5 milijuna dolara.
Etnografija
Aleuti su bili narod srastao sa morem, izraziti moreplovci koji su danima veslali u svojim baidarkama i kajacima i lovili tuljane, kitove i morske lavove. Doslovce su živjeli od morskih sisavaca, čijim su se mesom hranili. Njihovo ulje služilo je za rasvjetu i grijanje. Od utrobe tuljana izrađivali su kabanice, njihove parke bile su vodonepropusne, a od peraja morskih lavova pravili su potplate na obući. U svojim lovovima služili su se harpunama, mrežama i udicama. U vrijeme seobe lososa uhvaćenu ribu sušili su na suncu i pohranjivali u želucima morskih lavova i tuljana.
Bogata materijalna kultura Aleuta poznaje predmete od kamena (svjetiljke, šiljci, noževi; kostiju: vrške harpuna, udice, klinovi za cijepanje naplavnog drveta; bjelokost: labrete (usneni nakit), figurice i igle.
Literatura
- H. B. Collins, Jr. , The Aleutian Islands: Their People and Natural History (1945)
- Laughlin, William S. (1980). Aleuts: Survivors of the Bering Land Bridge. New York: Holt, Rinehart & Winston.