| Albe Vidaković | |
|---|---|
| Datoteka:Albe vidakovic.jpg | |
| Rođen | 1. listopada 1914. Subotica |
| Umro | 18. travnja 1964. Zagreb |
| Počasti | Zbor bazilike sv. Terezije Katolički bogoslovni fakultetu u Zagrebu |
| Portal: Kršćanstvo | |
Albe Vidaković (Subotica, 2. listopada 1914. - Zagreb, 18. travnja 1964.) je bio hrvatski svećenik, veliki skladatelj i muzikolog, dirigent i pedagog, rodom iz Bačke.
O Albi Vidakoviću
Rodio se je u Subotici. U Subotici je završio osnovnu je školu i prva četiri razreda gimnazije. Sa subotičkim je sjemeništarcima igrao nogomet i stolni tenis i u druženju s njima zavolio je svećeničko zvanje. Sa 14 godina je godina postao sjemeništarac Bačke apostolske administrature. Budući da administratura nije imala svoje sjemenište, školske godine 1928/29. bački apostolski administrator Lajčo Budanović sve je svoje sjemeništarce poslao u vrhbosansko nadbiskupsko sjemenište Travnik. To je bilo u vrijeme kad je travničko sjemenište napola se ispraznilo, jer su đakovački sjemeništarci prebačeni u Zagreb, a tada je Budanovićevim ukazom u Travnik stiglo 100 sjemništaraca iz Subotice. Ondje je Vidaković završio preostala četiri razreda gimnazije i ispit zrelosti. Pokazao kao vrstan matematičar i glazbenik. Svirao je u đačkom orkestru prvu violinu, a po potrebi i violončelo, pa i kontrabas. Kod Vidakovića je glazba bila ozvučena matematika, pa je bilo kao da je ostvario antički ideal o tijesnoj svezi glazbe s aritmetikom. Bio je dobar i u crtanju pa je bilo mišljenja da će postati slikar. Studirao je bogoslovlje i filozofiju od 1932. do 1937. godine na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bogoslovske dane je opet posvetio i glazbi, gdje su mu učitelji bili majstori crkvene glazbe Franjo Dugan, Filip Hajduković i Matija Ivšić. Nakon što se je zaredio, bio je kratko vrijeme kapelan u Žedniku.[1]
Školovanje je nastavio u Rimu kod L. Reficija. Biskup Budanović dopustio je Vidakoviću studij sv. glazbe u Rimu. Boravio je u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u kojem je bio prvi bački Hrvat. [1] Poslije je kraja života djelovao u Zagrebu. Ratne su ga neprilike spriječile vratiti se u Suboticu. 1941. godine završio je svoju specijalizaciju, pa se nastanio u Zagrebu, gdje je ostao do kraja života.[1] Prerana ga je smrt spriječila da postane prvi doktor muzikologije u bivšoj državi: na Filozofskome fakultetu u Ljubljani mentor mu je bio Dragotin Cvetko, kod kojega je pripremao obraniti doktorat.Vodio je zbor sjemeništaraca i bogoslova u zagrebačkoj katedrali. Bio je glavni urednik časopisa "Sveta Cecilija". Pokopan je u rodnoj Subotici.
Pisao je djela duhovne glazbe.
Utemeljitelj je Instituta za crkvenu glazbu pri Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je osnovan 1963. godine.
Djela
Počasti
Njemu u čast, katedralni zbor bazilike sv. Terezije u Subotici nosi njegovo ime.
Institut za crkvenu glazbu pri katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu također nosi ime Albe Vidakovića.
Komorni ansambl Collegium Musicum Catholicum koji djeluje u Subotici u okviru Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ njeguje djela hrvatskih skladatelja sa osobitim naglaskom na skladbe zavičajnog skladatelja Albe Vidakovića.
Radovi o Vidakoviću
Njegov rad je u svojim djelima analizirala hrvatska akademkinja Rozina Palić-Jelavić.
O njegovom životi i djelu je Televizija Zagreb snimila televizijsku seriju Zdravo, o moj anđele, redatelja Petra Šarčevića[2].
Zbornik Vidakoviću u čast, Miroslav Stantić, ur.; Subotica, 2018.
Citati
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Stjepan Beretić: Životni put Albe Vidakovića, Klasje naših ravni, Subotica, 5. kolovoza 2014., str. 3.-6.
- ↑ HNV Republike Srbije Milovan Miković: Iznad žita nebo
Vanjske poveznice
- Katedralni zbor
- HAZU Rozina Palić-Jelavić
- Albe Vidaković Hrvatski skladatelji XX. stoljeća pod velom tišine svih jugoslavenskih režima
- Katedrala-bazilika sv. Terezije u Subotici Pjesmom i glazbom slaviti Boga i dvoriti svoj narod