Albanska fašistička stranka

Zastava Albanije kao talijanski protektorat koja je korištena u fašističkoj vladi

Dio političke serije o temi Fašizam

Definicije Definicije fašizma Ideologije nastale od fašizma Talijanski fašizam Nacizam Neofašizam Reksizam Falangizam Četnici Ljotićevci Ustaše Klerički fašizam Austrofašizam Kriptofašizam Japanski fašizam Grčki fašizam Brazilski integralizam Željezna garda Fašističke političke stranke i pokreti Fašizam kao međunarodni fenomen Popis fašističkih pokreta po državi Fašizam u povijesti Fascio Marš na Rim Treći Reich Talijanska Socijalna Republika Četvrtokolovoški režim Relevantni popisi Popis fašista Povezani članci Adolf Hitler Antifašizam Benito Mussolini Crne brigade Crnokošuljaši Klasna kolaboracija Kosrporatizam Ekonomija fašizma Fašizam i ideologija Fašistički simbolizam Fašistička retorika ujedinjenja Veliko fašističko vijeće Rimski pozdrav Nacionalni boljševizam Nacionalni sindikalizam Neofašizam Neonacizam Socijalni fašizam Treća pozicija

Albanska fašistička stranka (albanski: Partia Fashiste e Shqipërisë - PFSh) bila je fašistički pokret koji je držao vlast u Albaniji od 1939. kada je Albaniju osvojila Italija, do 1943., kada se Italija predala Saveznicima. Poslije, Albanija je pala pod okupaciju Njemačke, a Albanska fašistička stranka (AFS) je zamjenjena Albanskom nacističkom strankom.

AFS je bio grana PNF-a (PNF) s Mussolinijem na čelu, a imala je i svoju paravojnu organizaciju - Crnokošuljaše. AFS nikada nije bila masovni pokret, a u svibnju 1940. imala je 13 500 pripadnika, međutim, kada je AFS bio na vlasti, stranka je realizirala ideju Velike Albanije, šireći granice Albanije na današnji Epirus i Kosovo. Upletena je i u antisemitizam, zabranjujući albanskim židovima da se učlane u stranku (dok je muslimanima to bilo dopušteno), te su Židovi bili zbačeni iz nekih profesija kao što je obrazovanje; budući komunistički vođa Enver Hoxha također je izgubio posao nastavnika jer se odbio učlaniti u AFS.

Stranku je osnovao Tefik Mborja, albanski kolaborator i prijatelj talijanskog ministra vanjskog poslova, Galeazza Ciana. Početkom 1943. godine, Maliq Bej Bushati, anti-monarhistički nacionalist, reorganizirao je AFS kao Čuvare Velike Albanije i radio je na udaljavanju Albanije od Italije, skidajući fašističke simbole s albanske zastave postavljenih na obje strane dvoglavog albanskog orla i izjašnjavajući se za albansku autonomiju. Međutim, pad Italije nije donio nezavisnost Albaniji, nego je Albanija dospjela u okupacijsku zonu Njemačke, i tako se mijenja političko stanje u Albaniji.

Pred njemačko preuzimanje, SD-ov vođa Ernst Kaltenbrunner reorganizirao je Čuvare Velike Albanije u Albansku nacističku stranku, koja je formalno imala kontrolu nad Albanijom. Njemačka kontrola u Albaniji imala je veći neuspjeh nego u drugim državama; Albanska nacistička stranka nije provodila masovna ubijanja židova i deportacije, dok albanski dobrovoljci jesu, tj. pripadnici SS-ove divizije 21. oružane gorske divizije SS-a "Skanderbeg".

Nakon pada Trećeg Reicha, Albanijom se proširio građanski rat; neki članovi Albanske nacističke stranke borili su se protiv komunista, u Albaniji i na Kosovu, a borbe su završene 1951. godine.

Tajnici Albanske fašističke stranke

• 1939. – 1941. - Tefik Mborja
• 1941. - 1943. - Jup Kazazi
• 1943. - Kol Bib Mirakaj

Tajnici Čuvara Velike Albanije

• 1943. - Maliq Bej Bushati
• 1943. - Eqrem Bej Libohova

Izvori

• "Židovi Albanije tijekom razdoblja zogizma i Drugog svjetskog rata" (autor: Bernd J. Fisher)
• "Spas u Albaniji" (autor: Haroey Samer)
• Države i regenti svijeta: Albanija