Alan Horić (Kulen Vakuf, 3. siječnja 1923.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik.[1]
Životopis
Rodio se je u Kulen-Vakufu, gdje je pohađao poslije pučku školu. U Bihaću je pohađao gimnaziju, čiji je zadnji razred završio u Banjoj Luci.Član je Društva kanadskih pisaca. Već u 3. razredu gimnazije počeo je pisati stihove i igrokaze. Objavio ih je u pokrajinskim listovima, a banjolučko kazalište mu je prikazalo jedan njegov igrokaz.Studirao je dvije godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog izbijanja rata i obvezna odlaska u vojsku imao je prijekid studija. Poslije rata je izbjegao u Italiju. U Bologni se je upisao na sveučilište, no studij je morao ubrzo napustiti. Dospio je u logor u Fermu. Potom je stupio u Legiju stranaca. Ratovao u Indokini. Rat je preživio i otišao je u Pariz. U Parizu je na Sveučilištu Sorbonni povremeni slušatelj. Aktivirao se je u hrvatskim iseljeničkim organizacijama. Sudjelovao je u radu Hrvatskog radničkog saveza. Suradnik lista Hrvatskog radnika. U Parizu se sveukupno kratko zadržao pa je odlučio odseliti u Kanadu. Ondje mu je novo odredište Montreal. Nastavio je studirati i napokon je uspio završiti studij. Diplomirao je književnost. Upustio se je u izdavaštvo. Osnovao je izdavačku kuću Edition de l'Hexagone, koje je uznapredovalo do šezdeset objavljenih naslova godišnje. Oko poduzeća se je mnogo zauzeo pa sam nije objavio ništa od svojih vlastitih djela. [1] Jedan je od najpoznatijih hrvatskih dvojezičnih pisaca. Piše na hrvatskom i francuskom, a u tekstovima mu se ne vidi jezične manjkavosti dvojezičnosti. Prema njegovim riječima, mnogo je svoje proze i stihova uništio.[1] 30. travnja 1967. godine u svezi Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika hrvatski pisci i autori u emigraciji objavili su Apel hrvatskih pisaca i autora u emigraciji. Apel je objavljen na hrvatskome, njemačkome i francuskome jeziku u Hrvatskoj reviji, (1-2, 1967.). Horić je jedan od potpisnika.[2]
Djela
Objavio je djela:[1]
- L'aube assassinee (pjesme), 1957.
- Nemir duše (pjesme), 1959.
- Blessure auflanc du ciel (pjesme), 1962.
- Seeds of the Spacefields - A Sequance ofTen dreams / Cela commenca par un reve etfut la Creation - Une serie de dix reves (pjesme na engleskom i francuskom; suautor s pjesnikinjom M. Penelope), 1969.
Nagrade i priznanja
- Odlikovani vojnik rata u Indokini.[1]
- Uvršten je u više antologija i panorama kanadske književnosti na francuskom jeziku. [1]
- Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 7. ožujka 2019.
- ↑ (engl.) Stan Granic, Pronouncements concerning the Language of the Croats. (1850-1995)., Folia Croatica-Canadiana, sv. II, 1999., str. 188. - 191.